Robna kuća je izgrađena, opremljena i puštena u rad 5. aprila 1975. godine, kao poklon preduzeća “Unima” za tridesetogodišnjicu oslobođenja grada.
Rezultat zajedničke investicije preduzeća “Unima“, “UPI” i “Stambeno preduzeće Sarajevo“, robnu kuću je od 28. februara 1974. do početka 1975. godine, po projektu arhitekta inž. Vladimira Zarahovića iz ZSP “Dom”, gradilo GP “Vranica” iz Sarajeva.
Ukupne korisne površine od 17.111 kvadratnih metara, izdvojeno je 11.000 kvadratnih metara za proces prodaje. Na pet spratova, u Robnoj kući su smješteni prodajni prostor sa 16 odjeljenja, supermarket, snack-bar, restoran, garderoba, uprava, dispečerski i mehanografski centar, odjeljenje kredita, skladišni, sklonišni i manipulativni prostor.
Broj od 500 zaposlenih, uz niz najsavremenijih instalacija garantirao je ispravno funkcionisanje objekta, a puni komfor potrošaču davale su uzlazne i silazne pokretne stepenice, 3 osobna i 2 teretna lifta koji su pokrivali svih 5 spratova Robne kuće.
Prema riječima prvog direktora “Unime”, Nezira Muzura, zahvaljujući objektu Robne kuće, građanima i gostima grada omogućeno je da kupe reprezentativnu kvalitetnu robu, da biraju između nekoliko desetina hiljada artikala, da nađu proizvode kakvi do sada u Sarajevu nisu prodavani.
“Prvi put od postojanja glavnog grada Bosne i Hercegovine, njegovim žiteljima omogućeno je da se na jednom mjestu snabdiju svim robama neophodnim porodici”, kazao je Muzur.
“Imamo toliko različitih vrsta satova da ih nismo u stanju sve ni izložiti posmatranju kupaca”, kaže Kadajfa Krvavac, Šef odjeljenja u kome se još nalaze i školski pribor, kožna galanterija, pribor za pušenje… “Ima i jeftinijih i vrijednih satova, za sve ukuse i džepove.”
U odjeljenju muške i ženske konfekcije, šef Muhamed Skaka će vam reći da je, recimo, “Novoteks” ovdje pustio u prodaju jednu vrstu pantalona s čak 108 brojeva. Ako i pored toliko brojeva kupac ne nađe pantalone koje mu odgovaraju, “Novoteks” će mu ih sašiti po mjeri i pokloniti. I još nešto: prvi put je Sarajevo dobilo butik za mlade. Robu koju su nekada plaćali devizama u Italiji i drugdje, mladi će sada po umjerenim cijenama kupovati u Sarajevu.
Ukrasne figure i svijeće, kozmetički preparati, pribor za svakodnevnu njegu u luksuznom pakovanju – to je samo asortiman od nekoliko desetina hiljada artikala. Ako ste naumili da kupite poklon više, sigurno je: nećete morati da obiđete “pola grada”. Ono što tražite naći ćete ovdje u Robnoj kući na Trgu oktobra.
Sjećanja na “Sarajku”
“U ‘Sarajku’ sam ulazio obično od kina ‘Dubrovnik’ gdje su me dočekivale nasmijane i ljupke prodavačice na štandovima, mada sam ponekad ufurao i iz suprotnog pravca da bi pogledao šta je u ponudi od novoobjavljenih knjiga. Rijetko bih se odatle spuštao u suteren, gdje se nalazila elektronika i bijela tehnika kao i jedan od najvećih sarajevskih hipermarketa, nego bih to činio direktno s ulice. Na prvom spratu sam se divio modnoj odjeći kupujući moderne džempere, rjeđe i odijela, a na drugom i trećem robi koju sam ovdje samo ponekad nabavljao.” (Raif Čehajić)
„U dubinama svog sjećanja iskopao sam sliku početka građenja ‘Sarajke’. Sjećam se ograde i radnika koji su počeli da ruše kojekakve stare dotrajale zgrade. Funkcioneri su se užurbano motali oko gradilišta i sve je upućivalo da će to biti sjajan objekt, biser socijalističkog društva. To mi se učinilo strašno moćno, toliki ogroman prostor će da bude iskorišten za građenje nečega mnogo boljeg. Svi prolaznici su bili jako sretni da vide da se nešto novo gradi…” (Nebojša Šerić Šoba)
Jer što bi rekao Šoba, ta naša “robna kuća je bila magični centar grada, svemirski brod parkiran ispred Velikog parka, egzotični objekt pun igračaka i koječega. Tete koje su tu radile uvijek su imale one smiješne HTZ polupapuče-polusandale s izuzetno visokim petama i s rupom na vrhu; njihove najlon-čarape su uvijek bile poderane i s godinama koje su prolazile i robna kuća je sama počela da se polako dere”.
Robna kuća “Unima” radila je do izbijanja rata 1992. godine da bi, potpuno devastirana, bila konačno srušena 2007. godine. Na njenom mjestu danas je moderna “Aria” koja je svečano otvorena 6. aprila 2009. godine, pod tadašnjim nazivom “BBI Centar”.