Pismo je poslala sestri 11. decembra, moleći da ga “objavi javno” kako bi još jednom apelirala na vlasti u Bosni i Hercegovini da ubrzaju procese repatrijacije i “spase djecu teškog života” koji žive zatočeni u kampu koji kontroliraju kurdska administracija i Sirijske demokratske snage.
Ova Bosanka je jedna od 30 žena u dva kampa Al-Hol i Roj, gdje su, osim interno raseljenih sirijskih izbjeglica, u odvojenim dijelovima smještene porodice osumnjičenih militanata tzv. Islamske države. Sa njima je i 66 djece.
Prethodno su živjeli na teritoriji koju je kontrolirala ova teroristička grupa koja je teritorijalno poražena početkom 2019. godine.
Ovo je drugi put da se žena iz kampa Roj obraća vlastima BiH. Prvi put je to učinila u pismu koje je preko RSE poslala u februaru 2019. godine, s još dvije žene iz BiH koje su bile s njom u Roju.
Krajem iste godine u Sarajevo je vraćena jedna od njih, s dvoje djece, u grupi 25 državljana koje je BiH organizirano vratila u domovinu. Od tada do danas nije bilo novih repatrijacija.
Ujedinjeni narodi opisali su ove kampove kao mjesta gdje su “stalna i nečuvena kršenja prava djeteta”.
“Neki ne znaju kako izgleda kuća”
Radio Slobodna Evropa (RSE) imao je na uvid poruke koje je Bosanka poslala 11. decembra sestri putem Telegrama, s dva crteža. Njeno ime zbog sigurnosti neće biti objavljeno.
“Kad ga pogledaš, njegovo tijelo je malo, a mozak veliki, krevet mu je pijesak, a jastuk kamen”, opisala je u pismu djecu i njihov život u kampu.
Piše da djeca više ne osjećaju bol, da su preživjela “tamne noći i hladne dane”.
Pozivajući vlasti da pomognu djeci i dovedu ih tamo “gdje bi imali djetinjstvo”, navodi i da neka od djece nikad nisu vidjela kuću, ne znaju kako izgleda, da sve što znaju jesu “šatori na kojima piše zapaljivo i opasno po život”, misleći na oznake za plinske i kerozin boce koje žene koriste u kampovima za spremanje hrane i grijanje.
“Nismo strašni, imamo pravo da porastemo kao ostala djeca. U rukama držimo samo rane”, dio je pisma.
Riječima da “djeca imaju pravo”, žena moli da se “djeci vrati sloboda” i da “nisu kriva i nisu birala život kakav žive”.
Ministar sigurnosti: Niko se neće vratiti dok ne prođe provjere naših službi
“Niko se neće vratiti iz Sirije u Bosnu i Hercegovinu dok ne prođe provjere naših bezbjednosnih službi”, rekao je ministar sigurnosti Nenad Nešić 12. oktobra.
Na pitanje RSE zar nisu već prošli sigurnosne provjere, s obzirom na to da godinu i pol djeluje grupa pri Vijeću ministara BiH koja se bavi ovim pitanjima i koju je imenovala ovo ministarstvo, da je izrađen i Plan povratka, ali i činjenicu da su osobe u Siriji zatvorene već skoro pet godina, ministar kaže da “ima diskreciono pravo da traži dodatne provjere”.
“Vratiće se samo oni koji ne predstavljaju prijetnju po bezbjednost naše djece. Svi moraju proći provjere policijskih agencija u BiH. Imam pravo da tražim nove provjere, i tražim ih, i dok ne budem zadovoljan tim rezultatima, neće se niko vratiti”, rekao je ministar u oktobru.
Ranije je i u maju 2023. iznio slične stavove o tome da djeca iz Sirije mogu biti prijetnja po BiH iako je Ministarstvo sigurnosti BiH ranije više puta za RSE navelo da je ispunilo sve neophodne uvjete u vidu kreiranja pravnog i institucionalnog okvira za povratak osoba iz Sirije.
Potvrda za to je i usvojeni dokument u Vijeću ministara BiH “Plan repatrijacije i programa reintegracije, rehabilitacije i resocijalizacije državljana BiH povratnika iz zona sukoba Sirije i Iraka”, u augustu 2022. godine.
Bosna i Hercegovina je organizirano iz Sirije vratila 25 državljana u decembru 2019. godine, uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država. Njihova rehabilitacija i resocijalizacija je provedena uz koordinaciju više institucija i ustanova u BiH.
Muškarci, njih sedam, osuđeni su na kazne zatvora od jedne i pol do šest godina.
Žene nisu krivično procesuirane i njihova resocijalizacija se bazirala na radu sa socijalnim radnicima i psiholozima. Djeca su nakon izmjena zakona upisana i u matične knjige BiH, s obzirom na to da su neki rođeni na teritoriji Sirije.
Informacije porodica s kojima je RSE u kontaktu, ali i zvanični podaci Centra za socijalni rad u Sarajevu, gdje žive tri žene koje su repatrirane, ukazuju da su djeca uspješno integrirana u predškolske, a onda i školske obrazovne sisteme.