Retrovizor

TRAG U BESKRAJU Pet godina bez neponovljivog simbola Dalmacije

Prije pet godina otišao je Oliver Dragojević. Čovjek koji je s godinama postao simbol Dalmacije volio je Split kao malo ko. I često je o tome govorio.

neobjavljene pjesme olivera dragojevića
FOTO: FB / OLIVER DRAGOJEVIĆ

“Guštan u njemu živit”

“Nikad se ne bi odselio iz Splita jer guštan u njemu živit. Čim živiš u Splitu, ako zapravo živiš, ne možeš bit nekomunikativan ni umišljena zvijezda.

Ja i inače nisan zanimljiv tip i siguran san da ljudi koji stvarno vole moje pjesme ne traže od medija takve informacije o meni…”, ispričao je jednom.

“Normalno je da mi, kad šetam gradom, judi prilaze, da se pozdravjan s puno njih, da stanem i s ljudima popričam. Do mojih brojeva telefona svako može doći, u životu nikad nisam imao tajni broj. Nisan uobražen i zapravo volim ljude, samo koji put napravin facu zato da baš ne moram uvijek i u svakoj prilici razgovarat sa svakim kome to pade na pamet…”, dodao je.

Svoj grad je i opjevao u pjesmi Ispod sunca zlatnoga koja je danas svojevrsna himna Splita.

Prve godine života proveo u Veloj Luci

Oliver je rođen u Veloj Luci, ali se u djetinjstvu s porodicom preselio u Split.

“Rođen sam se 7. decembra 1947. kao peto dijete Mate i Kate Dragojević iz Vele Luke na Korčuli, i to u zgradi škole Natko Nodilo, u kojoj je tada bilo rodilište. Mater mi je dala ime po Oliveru Twistu. Govorila je poslije da je to bilo zato jer smo bili prava poslijeratna sirotinja. Prije mene su se rodile tri sestre – Glorija, Marija i Tatjana, ali su i umrle prije moga rođenja, dvije u Veloj Luci odmah poslije poroda, a jedna u partizanskome zbjegu u El Shattu od salmonele. Stariji od mene je i brat Aljoša”, ispričao je sam Oliver.

“Prve godine života proveo san u Veloj Luci… Iz Luke smo se preselili u Split kad je otac dobio posao pilota u Lučkoj kapetaniji. Prva sjećanja iz djetinstva vezana su mi uz uzbune i vježbe civilne zaštite poslije rata te slike judi koji s gasmaskama trče po dvoru (…) Mater i otac su radili, a Aljoša i ja smo doma sami kuvali. Poštenije je reć da je Aljo kuhao, a ja sam spremao i pomaga oko suđa. Bilo je to gadno vrime: malo pinez, malo spize. Nije bilo mesa, a sjećam se da smo dobivali i pomoć”, prisjećao se dalje.

Kad je imao pet godina, otac mu je kupio usnu harmoniku, kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice te putnike na brodu na relaciji Split – Vela Luka.

“Gitara nam je ušla u kuću kada san ima deset godin. Otac ju je, kao i sve što smo imali, kupio na kredit. Bila je stvarno nikakva i očajna, ali i danas je pamtim jer je bila – prva. Prvi put sam – u duetu s Aljošom – javno nastupio još 1957., i to na Radio Splitu, gdje smo se prijavili na radijsko takmičenje pjevajući nama najdražu pismu Diana”, opisivao je.

U karijeri dugoj 50 godina stvorio je 40 albuma, live albuma i kompilacija, a višegodišnju plodonosnu saradnju imao je sa Zdenkom Runjićem. Jedan je od Porinom najnagrađivanijih izvođača i jedan od rijetkih hrvatskih muzičara koji su nastupali u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju.