Riječ je o najdužem nespavanju, rekordu koji je posljednji držao Robert McDonald. U 1986. godini proveo je 453 sata i 40 minuta (18 dana, 21 sat i 40 minuta) bez sna.
U članku objavljenom prošlog mjeseca na svojim stranicama iz Guinnessove knjige rekorda objasnili su da više ne vode evidenciju o tome zbog zdravstvenih rizika povezanih s nedostatkom sna. “Iako više ne pratimo rekord zbog inherentnih opasnosti povezanih s deprivacijom sna, možemo reći da nije poznato da je iko oborio rekord McDonalda”, opisali su.
17-godišnjak ostao budan 11 dana
Početkom šezdesetih dvojica 17-godišnjaka odlučili su da će pokušati ostvariti ovaj rekord. Bruce McAlister pomogao je svom prijatelju Randyju Gardneru da ostane budan 11 dana i 25 minuta, čime je oborio dotadašnji Guinnessov rekord u nespavanju.
Obojica su bili budni, jedan zbog eksperimenta, drugi da bi ga nadgledao. Nakon tri noći nespavanja shvatili su da im je potrebna još jedna osoba. Uključio se njihov prijatelj Joe Marciano, a ubrzo i William Dement sa Sveučilišta Stanford, koji je tada istraživao san. Njega su pozvali Gardnerovi roditelji, zabrinuti da bi se njihovom sinu moglo nešto loše dogoditi.
Nakon 264 sata nespavanja eksperiment je bio završen, a Gardner je završio u bolnici gdje su mu, prvo i dalje budnom, a potom u snu, liječnici izmjerili aktivnost mozga. Nakon 11 dana nespavanja, spavao je 14 sati u komadu.
Nekoliko dana kasnije vratio se u školu, a liječnici su analizirajući rezultate tek tada otkrili nešto nevjerovatno. Iako je sve vrijeme bio budan, dijelovi njegovog mozga su zapravo spavali. Bili su budni samo oni dijelovi koji su mu bili nužni.