Godinama unazad Žuljana je prepuna Sarajlija, a čovjek koji je “otkrio” ovo mjesto, istinski komadić raja na Zemlji, bio je profesor Dževdo, opjevana legenda ovoga mjesta.
Prenosimo dijelove reportaže Večernjeg lista:
Spuštajući se zavojitom cestom prema Žuljani, na velikom proširenju iznad sela bio je parkiran autobus. Sunce je upeklo svom snagom, a u rastvorenom prtljažnom prostoru u kratkim je hlačama prilegao vozač.
Komentiramo kako je očito iskrcao turiste blizu plaže pa se vratio tu odmoriti, jer u samom mjestu teško da bi se mogao gdje parkirati. Parkiranje je u ovome pelješkom selu s dvjestotinjak stanovnika u sezoni i prije bilo problem, a otkako je otvoren most koji ih spaja s kopnom, domaćima je strpljenje popustilo, jer ljudi staju gdje ih je volja.
Nepropisna parkiranja
Kod plaže Vučine – do pojave Instagrama i Facebooka te “copy-paste” novinarstva neotkrivenog i prekrasnog, a od 1975. godine i službeno prirodnog rezervata – zagrađen je i požarni put. Srećom, do sada još nije trebao – ne daj, Bože ustreba li, bit će to prava katastrofa. Na toj je plaži neki dan dvoje mladih ispod borova – zapalilo vatru. Savjesni kupač polio im ju je kantom vode. Borova šumica postala je i usputnim zahodom (drugoga i nema) pa mještani kažu da će se zbog toga drveće osušiti.
Nedaleko od plaže je kamp, otkrili su ga i posjetitelji Vučine, ondje ostavljaju automobile, zbog čega kamperi ne mogu izaći pa vlasnici na smjenu prave red na putu. Mi smo parkiralište našli stotinjak metara od središta sela. Naplaćuje se 30 kuna, računa nema, uz obrazloženje vlasnika, koji regulira parkiranje i pazi da niko nikoga ne zagradi, da je to njegovo pa račun i ne treba, a on ionako sve upamti.
Puni turista
– Govorio sam ljudima da zapamte 26. jula, da nama most neće donijeti dobro. E, gdje su vam oči bile. Sad smo puni jednodnevnih turista koji na plaži peku ćevape, ništa ne troše, već sa sobom vuku frižidere, a za sobom ostave smeće. Masovnost nam dolazi – govori nam mještanin.
Naime, nakon otvaranja Pelješkog mosta počela je prava invazija na poluotok, na kojem se sve do lani smještaj moglo naći po onom starom sistemu – voziš se, pa gdje ti se svidi, staneš, pitaš i nađeš apartman. Sada je gostiju sve više, “paradajz-turizam” uzima maha, a infrastruktura je u Žuljani ista pa po šavovima pucaju i selo i ljudi, koji razmišljaju o tome da se na ulazu postavi rampa i ulaz u selo naplaćuje 100 kuna (26,08 KM) pa ko želi.
Neki razmišljaju da bi novac od naplate bilo najbolje uložiti u postavljanje tuševa na centralnoj plaži, kod lučice. Za sada su ovo tek promišljanja stanovnika sela, koje je do sada slovilo za “skriveni biser” i mirnu destinaciju porodičnog turizma, s taman brojem turista, s mnogo dugogodišnjih gostiju, koji se sad pitaju što se to događa. Mještani strahuju da će im ti gosti otići, po sistemu “došli divlji, otjerali pitome”.