Žive u sarajevskom stanu i sjećaju se lijepog života kojeg su imali prije 7. oktobra prošle godine.
Porodica istaknutog palestinskog ljekara Ahmeda Shahina bila je među prvima koja je krajem novembra prošle godine iz opkoljenog Pojasa Gaze doputovala u Sarajevo zahvaljujući evakuaciji bh. državljana iz ratne zone.
Shahin je ljekar pedijatar iz Gaze. U Tuzli je 1995. godine završio Medicinski fakultet. Nakon toga vratio se u Gazu gdje mu je porodica.
Njegova porodica je prije 7. oktobra živjela u južnom dijelu Pojasa Gaze, nedaleko od granice s Izraelom. U izraelskim napadima 2014. godine na njihov dom bačen je projektil, čiji je geler usmrtio Ahmedovog sedamnaestogodišnjeg sina Alija.
Ahmed sa suprugom Manal, kćerkama Laylom, Alijom, Feiruzom i sinom Osmanom sada kreće iz početka. Prije nekoliko dana su saznali da je njihova kuća u Gazi u potpunosti srušena.
Koliko je jak palestinski narod i kako nikada ne odustaju, dokaz je ova porodica. U Sarajevu ne žele milostinju, žele da rade i zarađuju. Tako su sasvim slučajno krenuli da pripremaju tradicionalni palestinski hljeb za koji je zainteresovano jako puno građana Sarajeva. U malom stanu u sarajevskom naselju Otoka vrijedne Palestinke prave tradicionalni palestinski hljeb, prodaju ga putem Instagram profila, a dio prihoda, iako je i njima novac neophodan, ipak šalju svom narodu u Gazi.
Ideja rođena iz nostalgije i čežnje za domom stvorila je mogućnost da ova porodica ima neke prihode dok je u Bosni i Hercegovini.
Ekipa Anadolije posjetila je ovu palestinsku porodicu. Nasmijani, unatoč svim tragedijama koje su doživjeli, dočekuju nas u svom privremenom domu.
Ahmed je kazao da njegove kćerke nikada ranije nisu pravile tradicionalni palestinski hljeb, ali sada su naučile jer ih to na neki način podsjeća na njihovu Gazu.
Njegova supruga Manal priča o Gazi, užasima koje su preživjeli, ali i zahvalnosti bh. narodu koji im je pružio veliku podršku u Sarajevu.
“U Gazi smo doživjeli stalno bombardovanje. Stalno smo bili u strahu. Najteže je bilo kada padne mrak. Čim padne mrak, napadi su bili intenzivniji i jači. Imali smo osjećaj da su u sekundi bacali desetine raketa, bilo je kao zemljotres”, počela je svoju ispovijest ova Palestinka.
Posljednjih dana, prije evakuacije, nisu mogli pronaći ni osnovne prehrambene proizvode. Nije bilo ni vode, ne samo pitke, nego bilo kakve.
“Imamo sina koji je paralizovan i za njega je potrebna specifična hrana i lijekovi, koje nismo imali. Teško smo mogli i bježati s njim jer je težak. Mislila sam da će napadi trajati nekoliko dana ili sedmica. Međutim, napadi su bili sve jači iz dana u dan. Bilo je sve više mrtvih i ranjenih. Mrtvi su bili na sve strane, na ulicama… Oko nas su bile srušene kuće”, prisjeća se Manal.
Nije se bojala smrti, ona ju je okruživala, ubijeno joj je mnogo rođaka, komšija i poznanika.
“Čitavo naselje gdje su živjeli naši rođaci je srušeno. To je bilo prije dva mjeseca, a do danas ima tijela pod ruševinama. Ne mogu ih izvući. Srušene su kuće od mojih, od brata, rođaka… U Gazi nema mjesta gdje je sigurno i gdje nema napada. Na svim mjestima su ugroženi životi. Bolnice, kuće, škole, džamije, crkve, sve je srušeno”, ispričala je Manal.
Nisu htjeli napustiti Gazu. Međutim, znali su da moraju otići, kako bi njihova djeca bila sigurna. Inače, kćerke imaju bh. državljanstvo i na osnovu toga je porodica i uspjela napustiti Gazu.
“Jedan sin mi je poginuo 2014. godine. Bojala sam se za ostalu djecu. Hvala Bogu, ovdje ne čujemo zvuk eksplozija i bombardovanja. U posljednjih 15 godina sam doživjela pet ratova, ali ovakav nisam doživjela”, kazala je Manal dok drži fotografije ubijenog sina Alija.
Govorila je i kako je nastala ideja o pravljenju tradicionalnog palestinskog hljeba.
“Sve je bilo slučajno. Nismo se mogli naviknuti na hljeb u Bosni i Hercegovini. Tako smo odlučili da probamo napraviti palestinski hljeb. Probali smo prvo u tavi da ga pečemo, nismo uspjeli. Probali smo i u rerni, ali nismo uspjeli”, priča Manal.
Naime, sastojci za palestinski hljeb su isti kao i za bosanski, ali za pečenje je potrebna posebna pećnica koja se ne može kupiti u Bosni i Hercegovini. Međutim, uspjeli su pronaći jednu staru koju je iz Gaze prije 35 godina donio Palestinac koji je studirao u Bosni i Hercegovini, a sada ovdje radi kao ljekar.
“U početku smo počeli praviti za našu porodicu. Međutim, naši poznanici i prijatelji su to vidjeli, neki su čak osjetili i miris u zgradi, pa su tražili da probaju. Mi smo im pravili jer smo htjeli da probaju naš tradicionalni hljeb. Tako su ljudi počeli da naručuju i traže. Nismo ovo zamišljali kao neki biznis, nego samo da predstavimo našu tradiciju”, pojasnila je Manal.
Trenutno je velika potražnja za palestinskih hljebom. Međutim, ova porodica nema uslove u stanu kako bi pripremila velike količine koje se traže. Nadaju se da će naći neki prostor u kojem će moći da prave tradicionalni palestinski hljeb i na taj način promovišu tradiciju tog područja.
“To je naša tradicija. Miris naših ljudi kojih više nema. Miris tih majki, simbol naše borbe. To je miris Palestine”, naglašava Manal.
Dodala je da bi im puno značilo da suprugu vrate bh. državljanstvo, koje je imao ali mu je oduzeto iz nekog razloga. Tada bi mogao da radi kao ljekar u BiH i pomaže ljudima.
Za sada nema nade da će se vratiti u Gazu i želja je da u Bosni i Hercegovini počnu novi život.
“Kada smo evakuisani pitali su me da li bi se vratila u Gazu. Tada sam govorila da čim se završi rat, vraćamo se kući. Međutim, prije nekoliko dana smo dobili informaciju da je naša kuća sravnjena sa zemljom. Iako je takva situacija, da se ja pitam, ja bih se opet vratila kada se završi rat. Ali, imamo dijete koje je paralizovano, gdje će on, šta ćemo, nemamo gdje”, rekla je Manal.
Dvadesetjednogodišnja kćerka Layla, da nije rat u Gazi, ove godine bi bila završna godina na fakultetu za IT. U izraelskim napadima ubijene su joj mnoge prijateljice.
“Svaki dan pokušavam da uspostavim vezu sa prijateljicama tamo. Neki dan sam se čula sa prijateljicom Merjem koja je rekla da je živa. Međutim, prije dva, tri dana sam pročitala da je ubijena cijela njena porodica, i ona. Bombardovana je njihova kuća i ona je poginula. Izbrisali su čitavu porodicu iz matične knjige”, ispričala je Layla.
Poručila je da je Gaza najljepše mjesto na svijetu.
“Imali smo lijep život, svoju kuću. Studirala sam, družila se sa prijateljicama. Živjeli smo blizu mora”, prisjetila se Layla.
Ova porodica sada je na sigurnom. Novi početak, novi život daleko od njihove Gaze. Ipak, nada da će se jednog dana vratiti na svoje postoji, oni ne odustaju od svojih snova i zemlje na kojoj su rođeni.