Kad bi neko zatražio da opišem život u jednoj riječi bi bilo-čekanje. Cijeli život nešto čekaš. Čekaš zoru, rođendan, vikend, ljeto, mamu, pravdu, ponedeljak, zaborav, porođaj, pogled, priznanje, taksi, večeru, koncert, ljubav, novu godinu, odgovor, osmijeh, novosti, promjenu, poziv istinu, sudbinu, njega, njih, nas.
Čekaš njega da dođe, sebe da odeš.
Vrijeme da prođe, a zapravo bi ga trebalo zaustaviti…ili baremusporiti. Jer, od svih čekanja, samo jednom sa sigurnošću dočekaš-kraj. Ne čekaj. ŽIVI!