Kakva čudna tišina na ulicama, kao da svi spavaju ili ih je tama pokrila. Osjećam taj nepozvan mrak. Igram se mrazom na mom prozoru i šaram, ispisujem tvoje ime. Čujem krevet i moju postelju, ali neću leći jer je još uvijek prisutan miris tvojih poljubaca i ukus šampanjca koji smo polako ispijali.
Nisam ni predpostavila da je to bila posljednja noć sa tobom. Boli! Tugo, šapuće mi tišina kao da me nosi tebi, da te pronađem. Ne, neću jer si me ostavio bez riječi i nikada se nisi više pojavio.
Čujem od ljudi koji znaju moje ime, ali ja ih ne poznajem. Čujem, da brineš o meni, možda je i to dovoljno kako bi mi se vratio. NE! Ne vraćaj se jer si me prevario i ja te samo mogu pitati, zašto mene? Ne, i to neću. Brini o meni, ali ja ću nastaviti svojom stazom sreće i ljubavi.