Netanyahu, ministar odbrane Yoav Gallant i bivši ministar odbrane Benny Gantz, koji su se pridružili ratnom kabinetu uspostavljenom nakon 7. oktobra, odgovarali su na pitanja novinara u glavnom gradu Tel Avivu.
Netanyahu, koji se još uvijek nije izvinio zbog sigurnosne slabosti u napadima na Izrael iz Pojasa Gaze 7. oktobra, nije to učinio ni na ovoj pres-konferenciji.
“7. oktobar je mračan dan u našoj povijesti. Postojala je užasna slabost, to će biti istraženo do kraja. Svi, pa i ja, će morati položiti račun za to ali će se to desiti nakon rata”, poručio je Netanyahu.
Netanyahu je rekao da Iran stoji iza Hamasa, te dodao: “Iran podržava Hamas, ali ne mogu reći da su bili uključeni u planiranje detalja ovog napada. Ali bez podrške Irana ne bi bilo Hamasa.” “Prvi prioritet uništiti Hamas, drugi vratiti zarobljenike”
Tvrdeći da kopneni napadi izraelske vojske u Pojasu Gaze ne predstavljaju rizik za sigurnost zarobljenika, Netanyahu je izjavio da je njihov prvi prioritet uništiti Hamas, a drugi vratiti izraelske zarobljenike.
Govoreći o ponudi Hamasa za oslobađanje svih palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima u zamjenu za oslobađanje svih izraelskih zatvorenika, Netanyahu je rekao: “Razgovarali smo o ovoj opciji sa stručnjacima. Ali voditi sada raspravu o nekim stvarima neće koristiti realizaciji ove situacije.”
Izraelski premijer Netanyahu izjavio je da se i kopnene operacije i globalni napori nastavljaju da se vrate izraelski zarobljenici te da “ne može podijeliti s javnošću neke povjerljive informacije o njihovom radu”.
Govoreći o napadima na Pojas Gaze, Netanyahu je dodao: “Ovo će biti pobjeda dobra nad zlom, svjetla nad tamom, života nad smrću… Ovo je naša životna dužnost. Ovo je i dužnost mog života.”
Navodeći da se molio za izraelske vojnike u ime cijele zemlje, Netanyahu je dodao: “Neka Bog zbaci neprijatelje koji su se pobunili protiv nas pred njima (vojnicima). Neka On (Bog) pokloni naše neprijatelje pred njima i kruniše ih sa spasenjem i pobjedom.”
Netanyahu je također izjavio da je cijela zemlja ujedinjena za izraelske vojnike i, pozivajući se na Tevrat, rekao: “Ne zaboravite šta su vam Amalečani učinili. I mi se sjećamo i borimo se.” Slučaj Amalečana –
Krajem 11. stoljeća p.n.e. donesena je odluka da se Amalečani, drevno nomadsko pleme opisano u Tevratu, odnosno Starom zavjetu, potpuno iskorijene kao nemilosrdni neprijatelji Izraelćana.
Vjerovalo se da je ova odluka, koja je zahtijevala “neselektivno ubijanje svih, od muškaraca do žena, djece do dojenčadi i raznih životinja”, bila zapovijed Gospodina Jahve (I. Samuel, 15/3).
Direktiva je izvršena u cijelosti, osim dobro uhranjenih životinja, a nisu pošteđena ni dojenčad.
“Nasuprot tome, kada su Amalečani preuzeli kontrolu nad izraelskim gradovima, poštedjeli su žene i odveli ljude svih dobi u zarobljeništvo prije nego što su krenuli dalje.” (I. Samuel, 30/2).