Dok čistimo police i bacamo ostatke hrane, bočice s kečapom, majonezom ili senfom često ostaju zaboravljene mjesecima, pa čak i godinama.
Iako neki od njih imaju dug vijek trajanja, drugi se mogu pretvoriti u pravu prijetnju za zdravlje, uzrokujući probavne smetnje i ozbiljne bolesti, zbog čega je važno redovito napraviti reviziju i riješiti se umaka koji su odavno trebali završiti u smeću.
Umaci na bazi jaja, poput majoneze, predstavljaju najveći rizik pa se s pravom mogu smatrati tempiranom bombom u frižideru.
Prema smjernicama američkog Ministarstva poljoprivrede, otvorena majoneza sigurna je za upotrebu do dva mjeseca, no ako otvorena teglica ostane na sobnoj temperaturi duže od nekoliko sati, najbolje ju je odmah baciti.
Zbog sirovih jaja u sastavu, konzumacija majoneze kojoj je istekao rok trajanja ili je nepravilno skladištena značajno povećava rizik od zaraze salmonelom, a promjena okusa i mirisa jasan su znak da je umak pokvaren.
Isto pravilo vrijedi za sve proizvode koji sadrže majonezu, uključujući popularne umake poput tartara i aiolija, dok neotvorena majoneza ima rok trajanja od otprilike tri do četiri mjeseca, uz napomenu da se nikada ne bi smjela zamrzavati.
Kremasti preljevi za salatu takođe mogu postati leglo bakterija ako se ne koriste redovito, jer mnogi od njih sadrže jaja ili sireve koji podstiču razvoj mikroorganizama. Poput majoneze, i ovi preljevi imaju rok trajanja do dva mjeseca nakon otvaranja, dok kod uljnih varijanti treba obratiti pažnju na gorak okus koji je posljedica oksidacije i jasan znak da je vrijeme za novu bočicu.
Naučnici objašnjavaju da do neugodnog mirisa i kvarenja dolazi jer kvasci, koji se razvijaju u pokvarenom preljevu, proizvode plinove i stvaraju neugodne arome, a važno je znati i da će se domaći preljevi za salatu pokvariti znatno brže od kupovnih verzija.
S druge strane, many kupovni umaci poput kečapa, umaka za roštilj ili koktel umaka sadrže šećerne konzervanse koji im produžuju vijek trajanja.
Neotvoreni slatki umaci mogu stajati u špajzu i do dvanaest mjeseci, ali jednom kada ih otvorite, imate otprilike šest mjeseci za upotrebu prije nego što se u njima počne razvijati plijesan, pa uvijek treba pripaziti na promjenu boje, čudne mirise i pojavu sitnih tačkica plijesni.
Umaci s visokim udjelom octa, uključujući senf i Worcestershire umak, mogu trajati i do tri godine neotvoreni, ali nakon otvaranja i čuvanja u frižideru sigurni su oko dvanaest mjeseci. Umak od soje takođe ima dug vijek trajanja, do tri godine prije otvaranja, dok se nakon otvaranja preporučuje potrošiti ga unutar godinu dana i držati u frižideru kako bi se spriječio razvoj bakterija i očuvao kvalitet.
Za razliku od umaka, priča sa suhim začinima potpuno je drugačija jer se oni s vremenom ne kvare na način da postanu opasni za zdravlje.
Glavna posljedica stajanja je gubitak esencijalnih ulja, što znači da oni samo gube na snazi, aromi i boji, pa se datum na pakovanju odnosi na optimalan kvalitet, a ne na zdravstvenu ispravnost.
Cijeli začini, poput bibera u zrnu ili klinčića, mogu trajati i do četiri godine, mljeveni začini traju od dvije do tri godine, dok sušeno bilje poput origana ili bosiljka zadržava kvalitet od jedne do tri godine.
Ipak, kod suhih začina postoji skrivena opasnost od unakrsne kontaminacije, jer su istraživanja pokazala da su upravo posudice sa začinima među najkontaminiranijim površinama u kuhinji.
Do zaraze dolazi kada tokom pripreme sirovog mesa diramo teglice neopranim rukama i tako prenosimo opasne patogene, zbog čega je ključno redovito prati i dezinfikovati ambalažu začina.
Na kraju, iako stari suhi začini neće naštetiti vašem zdravlju, oni neće ni obogatiti jelo željenim okusom, dok stari kremasti umaci mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, pa je redovna provjera datuma i vođenje računa o higijeni ambalaže osnova svake sigurne kuhinje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.