Otok nije bio na kartama Antarktika: Naišli su na mjesto koje je bilo označeno samo kao "opasnost za plovidbu"

Naučnici su ga izmjerili sonarom i dronom, a sada slijedi imenovanje i upis u karte.

Njemački ledolomac Polarstern Instituta Alfred Wegener (AWI) isplovio je 8. februara 2026. na ekspediciju u sjeverozapadni dio Weddellovog mora, s 93 člana međunarodnog tima. Cilj nije bio tražiti nova kopna, nego pratiti kako led i voda otiču s Larsenovog ledenog šelfa i zašto se morski led u tom dijelu Antarktika posljednjih godina tako naglo povlači.

Nevrijeme je istraživanja prekinulo, pa je brod zaklon potražio u zavjetrini otoka Joinville, na sjevernom vrhu Antarktičkog poluotoka. Tu su naišli na mjesto koje je na dostupnim pomorskim kartama bilo označeno samo kao opasnost za plovidbu.

Batimetričar Simon Dreutter iz AWI-ja kaže da je na karti pisalo samo da je riječ o području s neistraženim opasnostima za navigaciju. Kada je pogledao bolje, shvatio je da je pred njima vjerovatno stijena, a ne led. „Pred nama je bio otok“, opisao je trenutak u saopćenju instituta.Na kopno se niko nije iskrcao. Polarstern je otok oplovio držeći najmanje 50 metara vode ispod kobilice i prišao mu na oko 150 metara. Višesnopnim dubinomjerom snimljeno je dno oko otoka, a dron je napravio fotografije iz kojih je fotogrametrijom izrađen visinski model i georeferencirani snimak obale. AWI navodi da je to prvo sistematsko mjerenje tog otoka.

Rezultat: otok je dug oko 130 metara, širok oko 50 metara i uzdiže se oko 16 metara iznad mora.

Ni u AWI-ju ne znaju sigurno zašto je mjesto na pomorskoj karti bilo upisano kao opasnost, a u drugim skupovima podataka nije postojalo kao obala. Oznaka na karti bila je pomaknuta oko jedne nautičke milje, nešto manje od dva kilometra, od stvarnog položaja. Na satelitskim snimcima otok je zbog ledenog pokrivača bilo teško razlikovati od santi koje plutaju oko njega.

Otok zasad nema službeno ime. Tim AWI-ja pokrenut će međunarodni postupak imenovanja, a tek nakon toga objavit će tačan položaj i upisati otok u pomorske karte i baze kao što je IBCSO, batimetrijska karta Južnog okeana. To je važno jer se neucrtani objekti iz takvih karata mogu i izbrisati. Isti tim je 2014. na pomorske karte već upisao dvije podvodne planine.

Važniji dio posla bio je onaj zbog kojeg je brod isplovio. Antarktički morski led dugo je važio za relativno stabilan, ali površina ljetnog leda u sjeverozapadnom Weddellovom moru od 2017. naglo se smanjuje, vjerovatno zbog toplije površinske vode.

Voditelj ekspedicije Christian Haas rekao je da je debljina leda jako varirala od područja do područja. Za njemački ZDF dodao je da je led i dalje debeo između metar i po i dva metra, ali da snijega na njemu krajem ljeta uopće nije bilo, dok ga je prije deset godina bilo nekoliko centimetara. Led se sada topi i odozgo, što je, kaže, tipičnije za Arktik. Slojevi slatke vode od otopljenog leda, objasnio je Haas, za sada drže toplotu okeana dalje od morskog leda.

Prema planu, ekspedicija je završila na Falklandskim otocima 9. aprila. Otok od 130 metara bit će dio budućih karata, a podaci o ledu dio su dugoročnog praćenja koje AWI u toj regiji vodi od 2002. godine, prenosi N1.