Iako takvo buđenje može djelovati neobično, iza njega ne stoji nikakva misterija. Naše tijelo ima precizan sistem za regulaciju sna i budnosti koji može prepoznati obrazac i pripremiti organizam za vrijeme kada se inače budimo.
Unutrašnji biološki sat
Jedan od ključnih mehanizama je cirkadijalni ritam, unutrašnji biološki ritam koji približno prati ciklus od 24 sata.
On utiče na mnogo više od samog spavanja. Određuje kada smo pospani i kada smo najbudniji, utiče na promjene tjelesne temperature, kao i na lučenje određenih hormona.
Glavni sat ovog sistema nalazi se u dijelu mozga koji se naziva suprahijazmatično jedro. Ono prima informacije o svjetlosti iz očiju i na osnovu njih pomaže tijelu da razlikuje dan od noći.
Tijelo se priprema za buđenje
Zbog toga se organizam, čak i kada ne gledamo na sat, može pripremati za buđenje u određeno vrijeme. Ako svakog jutra ustajemo približno u isto vrijeme, tijelo počinje prepoznavati taj obrazac.
Naprimjer, ako radnim danima ustajemo u 6:30, nakon izvjesnog vremena organizam počinje pripremati tijelo za buđenje prije tog trenutka. San postaje lakši, određene tjelesne funkcije se mijenjaju, a hormonski sistem postepeno nas uvodi u stanje budnosti.
Posebno je značajan kortizol, hormon koji učestvuje u odgovoru organizma na stres, ali ima i važnu ulogu u normalnom jutarnjem buđenju. Njegov nivo prirodno počinje rasti prije nego što se probudimo.
Zbog toga buđenje ne mora izgledati kao nagli prelazak iz dubokog sna u potpuno budno stanje. Organizam se često počinje pripremati za buđenje još dok spavamo.
Ako mozak očekuje da ćemo ustati u 7 sati, a alarm je podešen upravo na to vrijeme, moguće je da se nekoliko minuta ranije nalazimo u lakšoj fazi sna. Tada je dovoljno malo unutrašnje ili vanjske stimulacije da otvorimo oči.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.