Leži na rijeci Poltvi, a ime je dobio po sinu (Levu) njegovog utemeljitelja kralja Danila Romanoviča.
Stara gradska jezgra je od 1998. godine pod zaštitom UNESCO-a kao izvanredan spoj različitih epoha i stilova poput gotike, renesanse, baroka, neoklasicizma, secesije i Art Decoa.
Ukrajinski književnik Ostap Slivinsky, govoreći o Lavovu u ratom zahvaćenoj Ukrajini, ističe da ovaj grad ima veliku ulogu.
– To je uloga skloništa. Svojevrsnog skloništa za ljude koji se bave kulturom i ovdje su pobjegli iz drugih gradova Ukrajine jer su ovdje, manje više, na sigurnom. To se mijenja tokom godine, ali za godinu dana mnogo je intelektualaca koji su došli u Lavov ostali tu. I to je za grad veoma dobro – kaže profesor na Katedri za poljsku filologiju Lavovskog nacionalnog univerziteta “Ivan Franko” i profesor na Ukrajinskom katoličkom univerzitetu književnik Ostap Slivinsky.
Ima povratnika
On ističe da se su oni koji su imali mogućnost da se vrate svojim kućama to i učinili, ali veze sa Lavovom su ostale.
– Tako se desilo jednostavno. Posljedica rata je da je Lavov postao u vrijeme rata još važniji kulturni centar nego što je bio prije – kaže Slivinsky.
Iako na prvi pogled živi skoro pa mirnodopskim životom i Lavov je bio raketiran više puta.
– Većinom su gađani ‘objekti. Nisu gađali centar grada. Problem je što su rakete stare i nisu pouzdane, precizne i mogu pogoditi bilo koju zgradu u okolini koja i nije vojna. Mi živimo u strahu, zato što ima objekata, o tome se ne priča. Svjesni smo da ti objekti postoje – ističe docentica na Katedri za slavistiku Lavovskog nacionalnog univerziteta “Ivan Franko” Zoriana Huk.
Kako vrijeme prolazi stanovnici Lavova se navikavaju i na zračne opasnosti. Tako se mogu vidjeti puni kafići, ulice, mladi ljudi koji plešu u parku dok opasnost traje. Kad se uzbuna završi, svi gledaju u svoje mobitele ne bi li saznali šta se i gdje desilo.
– Psiha mora da se navikne na to zato što su zračne uzbune česte. Mi nemamo nijednu nedjelju dana da ne bude zračna uzbuna. Brinemo kad je zračna uzbuna više od pola sata. Kad je više od pola sata znači nešto se dešava. Možda u centralnoj, zapadnoj Ukrajini ili i kod nas u Lavovu. Tad svi provjeravamo šta se dešava, šta ljudi pišu jer zvanično javljaju o tome šta se desilo već pola sata nakon uzbune – podvukla je Huk.
Govoreći o tome koliko je agresija Rusije utjecala na jezik kojim se govori, Huk kaže da se na zapadu Ukrajine uvijek govorio samo ukrajinski, dok ostatak zemlje poslije 2014. govori pretežno ukrajinski ili dijalekt koji je mješavina dvaju jezika.
– Mislim da izbjegavaju ruski i trude se da govore ukrajinski čak s greškama. Kod mladih nije problem govoriti jer su išli u ukrajinske škole. Ne mogu upisati nijedan fakultet u zemlji ako ne polože ispit iz jezika i istorije Ukrajine.
Ukrajinci su jako vezani za svoju domovinu i svi se trude da, u skladu sa svojim mogućnostima, pomognu u odbrani zemlje.
– Volonterski pokret je počeo još 2014. Stalno skupljaju pare, svaki za određeni projekt, čak i djeca u školi ili studenti. Ja prevodim kao volonter sa hrvatskog jezika – istakla je Zoriana Huk.
Život u Lavovu tako se prepliće između bezbrižnog ispijanja kafa u brojnim kafićima, restoranima, svakodnevnog rada, volontiranja i zračnih uzbuna. Na to da rat nije u potpunosti zaobišao ni Lavov, uz zračne uzbune, svjedoče i fotografije poginulih vojnika koji su vezani za Lavov.
Tako postoji posebna ceremonija sahrane poginulih vojnika. Svaki dan na tabli na glavnom trgu objavi se informacija i fotografije poginulih vojnika. Sahrana se održava se u Crkvi svetih Petra i Pavla, oproštaj na trgu. Dolaze mještani, gradonačelnik i saradnici opštine i grada. Sve troškove oko organizacije sahrane plaća Grad.
Građani Lavova izuzetno cijene ostatke prošlosti te spomenike i spomeničke cjeline koje imaju. Tako su pojedine spomenike zaštitili od mogućih razaranja.
Predsjednik tek “sazrio”
Za aktuelnog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog kažu da možda i nije baš materijal za predsjednika, ali da se okružio sposobnim ljudima te da je sazrio u ove dvije godine.
Lavov jeste veliki grad, ujedno i grad u kojem je uz relativno gust saobraćaj i skoro bez semafora lako preći cestu. Tamo, i na pješačkom prelazu, a i mimo njega, vozači daju prednost pješacima. Dovoljan je tek znak rukom, koji signalizira želju da se pređe ulica.
Lavov se na ukrajinskom jeziku naziva Lviv (Львів), na ruskome Lvov (Львов), na poljskome Lwów, a na njemačkome Lemberg. Ipak, ako vam se desi da na put za Lavov idete primjera radi preko Poljske, Varšave na pitanje Lavov dobijate odgovor “nema“. A ne baš ljubazni poljski vozači autobusa reaguju tek ako kažete Liv ili Ljiv.