Kijev je pokrenuo kontraofanzivu, Wagner grupa se nakratko odvažila na pobunu protiv Moskve, a sad se Jevgenij Prigožin, alfa i beta Wagnera, nalazi u Minsku…
To bi u kraćim crtama bile posljednje vijesti s fronta koje medijskim putem dolaze do nas. Dosad smo navikli na razne (provjerene i neprovjerene) informacije, na razne špekulacije i teorije zavjere koje konstantno kruže kao kiša oko Kragujevca (Ukrajine). Da li su branu u Hersonu srušili Ukrajinci ili Rusi? Da li iza Wagner grupe stoji Zapad? Da li će vagnerovci ojačati predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka? Slijedi li borba protiv Moskve i Minska? Hoće li izbiti novi rat, ali u Rusiji? Da li je predsjednik Rusije Vladimir Putin stvarno bolestan? Da li je rat dio imaginarne jevrejske svjetske zavjere?… I ono najčešće pitanje koje se postavlja – ima li kraja?
Pa slušamo razne analitičare, istoričare, military i ostali staff, danonoćno nas prosvjetljuju da bismo imali jasniju sliku dešavanja u ovoj napaćenoj zemlji.
Obični mali čovjek
Ali, zastanimo na trenutak. Naročito mi koji smo prije 30 godina (pre)živjeli agresiju. Nije da se može praviti paradigma, ali se može povući paralela. Šta je s običnim malim čovjekom tamo? Šta proživljava i kako preživljava dok mu Damoklov mač visi nad glavom, a svaki dan je jackpot? Kako izgleda njegova „nova normalnost“?
Putinov rat donio je i ne prestaje donositi strašne patnje i smrt ukrajinskom narodu. Hiljade ljudi već su stradale, ranjene, milioni su raseljeni. Nezamislive su patnje Ukrajinaca koji su svakodnevno izloženi ruskim napadima, a oni koji su pobjegli u vihoru rata daleko su od svog krova nad glavom, često bez najbližih članova porodice, negdje u tuđini.
Papa Franjo danas je poručio da su Ukrajinci u njegovom srcu i da svi molimo za njih…
Da bismo dobili širu sliku trenutne situacije u Ukrajini, pitali smo dekana Veleučilišta u Šibeniku Ljubu Runjića, inače eksperta u raznim oblastima te autora brojnih knjiga, koji se trenutno nalazi u Ukrajini, da nam prenese lične utiske iz zemlje šećera i krvi.
„Pa evo, odmah kad smo došli u Lavov, koji je 70-ak kilometara od granice s Poljskom, dočekao nas je napad dronovima na širi centar, bombe su praktički pale kilometar i po od hotela gdje smo smješteni“, govori Runjić za Bosnainfo, te dodaje da Rusi dronovima i raketama pokrivaju cijelu Ukrajinu te na taj način ne daju nikom mira, niti ukrajinskoj vojsci niti civilima.
„Premda nismo bili na prvoj crti, ratna psihoza se itekako osjeti“, prenosi nam naš sagovornik.
Dodaje da muškaraca na ulicama ima vrlo malo, svakodnevni su sprovodi poginulih vojnika, policijski sat i zamračenje kreću svakog dana u ponoć, a tada, u pravilu, kreću i zračne uzbune.
„Kako se vozite prema istoku zemlje, sve vrijeme nailazite na brojne vojne konvoje koji prevoze vojnike i opremu“, ističe ekspert.
Ima li kraja?
„U svakom slučaju, ratu se ne nazire kraj. Ukrajinci su i dalje uvjereni u pobjedu dok god SAD i Europa stoje iza njih, štoviše, ovaj rat ih je homogenizirao kao naciju”, zaključuje Ljubo Runjić.