Nismo imali listu strateških ciljeva koju je morala Akademska zajednica da sastavi. Moralo se pitati i struku i intelektualnu elitu šta su to prvi koraci poslije agresije i genocida za naš narod.
Piše: Nihad Aličković
Danas, kada svako vuče vodu na svoj mlin, uspjeli smo da se kao narod razjedinimo na stotine frakcija. Podijeljeni smo na ideologije, na historiju, na stranke, na mahale pa i na ulice.
Zašto?
Samo zato jer nije postojao red i čvrsta ruka.
Naravno da je trebalo dati u startu do znanja, da i ako je postojao prljav veš među nama tokom agresije da ga se ne smije iznositi. U to ne ubrajam ratne profitere naravno, njih bi sudio i dan danas. Ali sve ostalo se moralo rješavati drugačije.
Takođe morao se znati red terminologije kako medijske tako i javnog govora. Ne može pričati ko šta hoće i kako hoće i o čemu hoće. Nažalost danas je slučaj da se priča jedno, a radi drugo, a očekuje treće.Javno se pljuje po Armiji, po određenim jedinicama. Da, mnogi među nama to rade. Nije im nikad niko isčupao uho iz glave pa da shvate da te stvari ne smiju da rade. Kodeks je morao biti postavljen i primjeri su morali biti dati u javnost. Ovako, svakodnevno slušamo pljuvanje tik tokera po Alijinom mezaru, po borcima po komandantima i generalima i slično. To je moralo da se spriječi prije 30 godina i danas toga ne bi bilo. Umjesto izgradnje poštovanja izgrađena je sloboda govora!
Na sve to, pustili smo da se politika i pojedini političari pišaju narodu po glavi. Svako je davao svom i svako ko je nešto dobio i ostvario ušutio se, jer je on bio zadovoljan. Danas se razlika u toj šutnji osjeti itekako. Danas se to vidi golim okom, a nemoguće je sve osuđivati.
Nismo iscrtali crvenu liniju korpucije, mita, javnog govora, javnog nastupa, pisanja, medija, izvještavanja i slično. Nismo iscrtali crvenu liniju o genocidu da kad ga neko negira da momentalno ujutro nestane na 24 sata kao opomena svakom narednom. Ne, bavili smo se raznim glupostima i patkama kako se prodati između sebe i steći slavu.
Bili smo inertni, pustili da se stvari oko nas odvijaju same od sebe i sada nam sva ta inertnost dolazi na naplatu. Nismo krojili zakone za narod i državu već zakone za političare i elitu.
Kako smo puštali našima da nas jašu, da nam generale optužuju, a mi kao ovce gledamo, tako sada gledamo i kako nas zapostavljaju i kako državu harače, a mi i dalje gledamo u plafon.
Satraše generala Alagića, osudiše čovjeka za drva, pokupovaše diplome, zaposliše neškolovane ali i nesposobne, okrenuše glavu od Jablanice, pustiše negatora genocida da državu ponizi, propustismo psovku genocida i milijardu drugih stvari u raznim sferama godina i vladavina i stranaka.
Za sve to mi svi skupa snosimo odgovornost jer šutimo ko zaliveni, kao da će nekima jezik otpasti ako progovore i pobune se. A razlog tome je i politička i stranačka podijeljenost. Nemoj da svojima izlazim na proteste, a to što ti tvoji dižu struju, vodu, uvaljuju ti praunuče u kredite to nije bitno!? Jel?
Mi smo pretolerantan narod i najbolji smo narod na planeti ali nas ta dobrota kosta. Možemo mi biti i dobri a nekada uz tu dobrotu biti i odlučni i čvrsti u stavovima jer ćemo bez toga propasti.
Dozvolili smo svima da vladaju nama, da nam strane ambasade generale nazivaju ratnim zločincima, da nam govore da smo se sami ubijali, dozvolili da nam rastjeraju i ono malo povratnika sto se vratilo na svoje pustili smo da ih tuku, maltretiraju, pale im auta, sijena, kuće, truju stoku, i tako dalje.
Doživjeli smo i da nam se svinjska glava baca u Šehidsko mezarje u Potočarima, da nam se seru i pišaju po džamijskim vratima, ispod džamijskih prozora, sve neka tolerancija, sve neki sabur i mir. Ja ne saburam, niti ću ikome i ikada. Moj sabur će izaći na vidjelo onda kada je to jedina opcija, ali ne i kad postoje bolje i pametnije opcije.
Zapustena nam je država, zapuđtena od onih koji ne rade za nju već za sebe. Postavljeni kadrovi nam ukidaju nišane i ljiljane sa obilježja, uvalili su nam i marš mira kao da je neko u miru marširao od Potočara do Nezuka. Na milion stvari smo pristali, pustili zastavu, pustili himnu, pustili auto tablice, pustili mnogo toga i nikako da pameti dođemo.
Nisam za silu, nisam za lom, jesam za mudrost, jesam za pamet, ali ne može svakom mudrosti i pamet u psihu i pod kožu. Ne shvata to svako. Nekome je čas fizičkog vaspitanja bitniji. I njega treba uključiti što prije. Samo za mnogim časovima nažalost kasnimo. Propustili smo mnogo toga.
Akademska zajednica se drži po strani dok su u svim državama na svijetu ONI UPRAVO stubovi odluka, prijedloga, sugestija, pitanja itd itd. Ne, u Bosni su oni ikebane koje služe za otvorena pisma političkim faktorima i to je njihov maksimum.
Dozvolili smo i to sebi da nam dio te intelektualne elite, negira naciju, postojanje, identitet i da to rade javno i dobiju maksimalan prostor za takvo djelovanje. Niko im se konkretno ne suprostavlja. Niko. Sve su to sitni kontrakomentari ali nista konkretno. Komentara se niko ne boji.
Država nam pliva u drogama, u prostotuidnom kurvaluku, mnogi nam se pjevači smiju sa plakata koji su nas juče nazivali balijama, mundžosima, naše žene kurvama i slično! A mi, mi žene ratnih zločinaca pravimo zvijezdama, pravimo u kafanama tematske večeri s njihovim pevaljkama koje su bodrile zločince svojim pjesmama pred klanje.
Mi smo pretolerantni ali smo i inertni i to se mora promijeniti.
Svaki Bošnjak, koji je digao glas, ismijan je, ponižen, ne samo od drugi već i od Bošnjaka. Svaki Bošnjak koji kaže svoju misao, koji iznese konkretan stav, popljuvan je od strane lezihljebovića koji misle da će im kladionica donijeti sreću ili da će im “dobri duh” izaći iz boce šiše dok je budu pušili da im ispuni nekoliko želja.
Da, postalo je itekako lako nekoga nazvati lopovom, manipulatorom, ogradio se ovaj ogradio se onaj, uzima ovaj uzima onaj, kao da neko samo sjedi i čeka da nekome dijeli pare. Pretvorili smo se u najobičnije tetkice koje jedva čekaju da neko među nama pogriješi da bi mogao da mu se nagovori. Kunem se da bih svaki dan s pravom i razlogom mogao posvetiti nekome 20 postova ali ne želim da se bavim našom brukom u konačnici. Imamo mi i dobrih priča poput pomozi.ba koju neće niko ni u BiH ni u regionu nadmašiti. Prevelika je ali je moramo čuvati od dušmana i zlikovaca koji bi to rado preuzeli, blokirali, sabotirali, ugasili. To se zna, to nije tajna.
Osuđujemo na neviđeno, bojimo se podrške, smatramo da ćemo i mi biti meta a kad smo bili najjeftinija meta, nismo se bojali. Čitamo naslove i gledamo slike i donosimo zaključke bez čitanja tekstova. Strašno!Pretolerantni smo na sve ono što nam nogom stoji na vratu, i ubrzo će se morati desiti jedna cjelokupna REFORMA BiH i to pod hitno! Morat će se početi ideološki razmišljati i djelovati kako prema starima tako i prema omladini ali puno čvršće i konkretnije i jače.
Država odgaja svoj narod zapamtite, a naša država trenutno pušta svoj narod da radi sta hoće. Država kao roditelj dijete, odgaja svoj narod kaznama, strahom i ukorom. I tu nema ništa loše ni pogrešno.
Kad svi postanemo policajci kao mnogi zapadnjaci koji prijavljuju sve što nije uredu, pa se država zakiti sa 100€ a pojedinac nauči pameti, onda će postati drugačije.
Jer kako je moguće da se naš čovjek za mjesec navikne na SVA MOGUĆA PRAVILA na zapadu kada se odseli, a ovdje je to kao nemoguće. Moguće je itekako samo treba htjeti.
Prestanite da tolerišete gluposti, zapuštenost, inertnost, propast, negativnosti, lošost i neprofesionalizam.U Bosni je umro osjećaj odgovornosti, osjećaj koji je NAJBITNIJA KARIKA jednog društva, bilo da radite na trafici ili ste profesor ili direktor ili Predsjednik države.
Pustili smo se, pustili se i svojima koji bi htjeli da smo nešto drugo, a pustili smo se i onima koji bi željeli da nas nema nikako! Moramo se vratiti na pravi put, zauzeti pravac i REFORMIRATI BiH sa dna!
Krenite od sebe, zapitajte se, pa onda od najbližih pa od familije pa dalje do radnog mjesta.
Sve nam sada dolazi na naplatu jer šutimo na sve moguće svih 30 godina!
Selam i rahmet šehidskoj krvi prema kojoj imamo odgovornost ali to ne pokazujemo dovoljno ili nikako, piše Nihad Aličković, AntiDayton pokret.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.