Život

U Njemačku došli s dva kofera: Trokići proslavili dijamantsku svadbu

Već 60 godina Razija i Suljo Trokić su u braku, od čega 53 godine žive u Dorfenu. „Čestitam na impresivnom bračnom jubileju“, rekao je zamjenik okružnog načelnika Georg Els.

FOTO: SCREENSHOT/MERKUR.DE
FOTO: SCREENSHOT/MERKUR.DE

„Hvala Njemačkoj“, kaže slavljenica (80). „Došli smo tada sa dva kofera, a pogledajte šta sada imamo.“

Ona pokazuje na svoj stan i fotografije dvije kuće u Tuzli u Bosni i Hercegovini – po jednu za svakog sina. 

„Njih dvoje su čitav život samo radili“, kaže njihova snaha Amra Trokić, koja sa porodicom živi u Obertaufkirchenu. Istina, sinovi Asmir (56) i Hasim (52) odrasli kod bake i deke u Bosni i Hercegovini.

„To mi je bilo teško“, priznaje 80-godišnja Razija. „Ali šta smo mogli da uradimo?

“U našoj domovini posla skoro da nije bilo“, dodaje njen muž Suljo.

Suljo Trokić je počeo u pilani Erber. Preko firmi Attenberger i Grundner u Steinkirchenu, na kraju je poslije zaposlenja u ciglani Meindl otišao u penziju. Njegova žena je takođe 24 godine radila u Meindlu, a dodatno 31 godinu u seoskom gostionici Hinterberg. O tome svjedoči umjetnički aranžiran bife koji je pripremila za goste povodom jubileja. 

Nisu se ni upoznavali

Njih dvoje nisu morali da se upoznaju – bili su komšije. Kada je Razija došla godine za udaju, jedan rođak ju je odveo kod Suljine porodice.

 „Kod nas je to nekada bilo tako: ako si predugo čekala, niko te više nije htio, jer su muškarci mislili da nešto nije u redu“, objašnjava Razija. Kaže otvoreno da nije bila baš zaljubljena. „Zapravo šteta“, dodaje njen muž uz osmjeh. 

Ipak, brak traje već 60 godina. „Zahvaljujem svom mužu na tome“, kaže Razija Trokic samokritično:

„Cijeli život sam ga gnjavila.“ Njen muž se smješka: „To kod mene na jedno uvo uđe, na drugo izađe.“ Zatim postaje ozbiljan:

 „Bolju ženu ne bih mogao ni da dobijem.“ Snaja potvrđuje: „Takvu vrijednicu nigdje ne možeš da nađeš.“ 

Život obilježen radom

Zaista, život im je bio obilježen radom. Dva puta godišnje putovali su u domovinu kod djece. Suljo je ponekad išao i dodatno za Božić.

„Ja sam ostajala ovde. U Hinterbergu smo imali velike božićne proslave, nisam mogla tek tako da odem“, objašnjava njegova žena. Sa 16 godina mlađi sin je došao u Njemačku, dok je stariji mogao da ostane samo nekoliko godina kao izbjeglica, pa je morao nazad.

„Tada se to vrlo strogo primjenjivalo“, kaže i zamjenica gradonačelnika Michaela Meister, koja je paru čestitala u ime grada Dorfena.

Porodica danas broji četiri unuka i jedno praunuče. Unuk Benjamin je godinama igrao fudbal u TSV Dorfen. Njegov djed je bio najveći navijač.

„On je bio najbolji“, kaže ponosno. Danas 31-godišnjak više nije u klubu, ali deda jeste: „Ja sam na svakom treningu i svakoj utakmici.“ 

Dvoje supružnika uživaju u penziji. „Nama je dobro“, kaže slavljenica, koja se prije svega brine o domaćinstvu, ali voli i šetnje.