Kolumne

LATINOAMERIKANA - mit i muzika: Porijeklo Santerije

Santerija ima glavne odlike i tradicije jedne drevne afričke religije koju je praktikovao Joruba narod iz Nigerije.

FOTO: WIKIPEDIA
FOTO: WIKIPEDIA

Kada su u periodu od 1770-ih do 1840-ih Jorube odvedene na Karipska ostrva kao robovi, oni su sa sobom ponijeli i svoju religiju. Kada su dospjeli u Novi svijet, ovi porobljeni Afrikanci bili su prisiljeni da prihvate katolicizam, ali su odbili da se skroz odreknu svoje tradicije.

Tako su stvorili novi oblik obožavanja sa elementima uzetim iz obje religije. Takvo spajanje religioznih običaja zove se sinkretizam. Želeći da obožavaju po svojim drevnim vjerovanjima, robovi su katoličkim svecima davali dvostruke identitete, tako da je svaki, po određenim karakteristikama i moći, odgovarao nekom afričkom bogu. Tako su afrički bogovi i boginje, zvani oriša, uzeli imena i oblik katoličkih svetaca.

Međutim, rituali, običaji i vjerovanja ostali su isti kao što su bili u Africi. Jedan sveštenik santerije s Kube objašnjava: „Sinkretizam nam dozvoljava da na oltaru obožavamo katoličkog boga, ali ono što u tome mi vidimo jeste afrički bog.“

Religije kao što su vudu, obeah i makumba takođe su sastavljene od elemenata iz rimokatoličke liturgije, sakramenata i svetih pribora pomiješanih sa spiritističkim afričkim običajima. Pošto je u Latinskoj Americi katolička crkva u startu zabranila afričke religije, santerija je dugo morala da se praktikuje u tajnosti. Na kraju je katolička crkva počela da toleriše ovaj sinkretizam među robovima.