Kolumne

Koliko je (ne)važno u kakvom timu radite?

Dugo sam se dvoumila da li da svoju ličnu, toliko ličnu priču pretvorim u zahvalnost ljudima koji su mi olakšali proces borbe, a zatim, nažalost, i tugovanja.

FOTO: UNSPLASH
FOTO: UNSPLASH
Ilustracija

Mnogo se puta čuje rečenica: „Mi smo ovdje kao porodica.“ Iskreno, u većini slučajeva to zvuči kao prazna floskula. Tek kada život na tacnu servira ono najteže, shvatiš da li su te riječi samo marketinški trik ili zaista imaju smisla.

Godinama sam radila u različitim firmama. I mogu reći da su poslodavci, u trenucima kada je bilo nužno, imali razumijevanja – kada je trebalo zakasniti, otići kod ljekara ili riješiti neku porodičnu obavezu. Ipak, svaki put bih osjećala stid.

Kao da je pogrešno tražiti nešto što je zapravo ljudski i normalno.

Sve dok nisam doživjela iskustvo u sadašnjoj redakciji na Drveniji. Kada se moja mama iznenada razboljela, činilo mi se da je svijet stao. Bolnica, terapije, obroci, briga, nada i strah – sve to sam nosila svakodnevno, pitajući se kako uopšte izdržavam.

Pročitajte još

Ali ono što me držalo uspravnom bili su ljudi oko mene. Kolege koje nisam birala, ali koje mi je život dodijelio.

Urednica Jaca slagala je smjene tako da mogu stići u bolnicu, biti uz mamu, spremiti joj obroke i ipak obaviti posao.Lejla je svake noći, prije smjena, javljala da je tu, da se ne brinem, da će uskočiti ako zatreba. Zvala je da pita kako je mama, kako sam ja, i može li pomoći.

Nera je preuzimao prvu smjenu kad god mi je bilo potrebno.

Mirza je stalno pisao i pitao kako sam ja i kako se držim.

Cviko se trudio da mi olakša dajući mi jednu smjenu, kako bih mogla izdržati tempo bez pregorijevanja.

I zato pišem ovo da kažem: hvala vam.

Zvuči jednostavno. Ali u tim trenucima to nije bilo jednostavno – bilo je ogromno. To je bila dodatna snaga koja me držala.

Taj mali krug ljudi pokazao mi je šta znači pravi tim. Ne samo radna zajednica, ne samo kolektiv – nego krug podrške. Ljudi koji su pokazali da empatija i solidarnost nisu nestali pojmovi. Ljudi koji su, između svojih vlastitih briga, uvijek nalazili prostor da meni olakšaju.

Zato danas, kada čujem onu rečenicu „Mi smo ovdje kao porodica“, odmah sumnjam. Jer porodica na poslu ne postaješ deklaracijom – nego djelima. Tek kad srce, želudac i razum osjete da imaš pravu, uredsku porodicu – onda znaš da si u posebnom timu.

A takav tim – vrijedi više od bilo kakve riječi, bonusa ili beneficije.