Ideja koja stoji iza roditeljstva „meduza“ je da roditelj sluša šta njegovo dijete želi da radi i da mu to dozvoli. Ova roditeljska teorija ima mnogo sljedbenika i protivnika.
Ljubitelji nježnog roditeljstva vjeruju da su „meduze“ primjer istinskog razumijevanja i prihvatanja svog djeteta kakvo jeste.
„To je umjetnost istinskog usklađivanja sa svojim djetetom“, kaže Kristen Giring, direktorica obrazovanja u „Parent Lab“. Pisac Ema Brokes naziva ovaj stil „mekim, nježnim i veoma fleksibilnim“.
Ipak, mnogi izražavaju i suprotno mišljenje ističući da su roditelji „meduze“ ekstrem, odnosno da su previše popustljivi i da to djecu može dovesti u zabludu, otežati im načine da se osamostale i može izazvati loše posljedice u odraslom dobu. Ipak, stručnjaci ističu da je najpovoljnije rješenje zlatna sredine, odnosno da roditelji ne budu previše strogi, ali ni previše popustljivi. Od svega je najbolje izvući najbolje i primjeniti, a evo koje dobre stvari možemo da naučimo od roditeljskog tipa „meduza“:
Roditelj sluša i čuje želje djeteta
Mnogi optužuju „meduze“ da uopšte ne znaju da odbiju dijete i u svemu se slažu sa njim. Ali ovo se može protumačiti i na drugi način: roditelj ne prisiljava, već dozvoljava djetetu da izabere ono što mu se dopada i što je najbolje za njega. Ovo se posebno može prepoznati u potrebi za aktivnostima djeteta.
Roditelji često upisuju djecu na razne sportove, hobije, škole jezika ili muzike, traže šta je za njihovu djecu najbolje i gdje bi mogli da se pronađu.
Šta bi „meduza“ roditelj uradio?
Razgovarao bi sa djetetom: šta bi mu tačno bilo zanimljivo da uči i šta da radi. I pustio dijete da samo izabere aktivnost. Istina, postoji mogućnost da će dijete odgovoriti: ne želim ništa da radim, samo da se igram na tabletu ili konzoli. U takvim situacijama, roditelj „meduza“ nudi djetetu predloge i podstiče ga da izabere.
Zna da bude fleksibilan u obrazovanju i razumijevanju
Ako se učenik požali na preopterećenost, umor i nespremnost da ide na dodatne časove, mnoge majke i očevi će pokušati da objasne djetetu da je to potrebno, podsetiče na odgovornost i disciplinu, i ubjediće dijete da u nečemu što je započelo istraje do kraja.
Šta bi roditelj „meduza“ uradio? Kao i svaki roditelj, roditelj meduza takođe pazi na potrebe i sposobnosti svog djeteta, ali može biti fleksibilan u pitanjima vaspitanja. „Meduze“ su mirne zbog činjenice da dijete ponekad izostaje sa časova ili treninga ako se ne oseća najbolje ili mu nedostaje energija.
Daje pravo izbora
„Kada je moj sin imao četiri godine, odmah smo ga upisali u fudbalsku sekciju“, kaže bloger i novinar Danijel Mari Holand. – Nije imao interesovanje za bilo kakve grupne sportove, ali sam svuda bio okružen roditeljima fudbalske djece. I mislio sam da bi bavljenje sportom u svakom slučaju bilo korisno: dijete će naučiti da se igra sa drugima, postaće fizički snažnije, imaće samopouzdanje, piše Nova.rs.
A možda će mu bavljenje sportom donijeti dodatne bodove kada krene na fakultet. Ali sin nije pokazao apsolutno nikakvo interesovanje za fudbal: stajao je ukorijenjen na terenu ili je pao, pokrivajući glavu jaknom. Kap koja je prelila čašu bila je to što je zgrabio loptu i sa njom samo pobjegao van terena.“
Šta bi roditelj „meduza“ uradio? Pružili bi mogućnost djetetu da se okuša u različitim aktivnostima i odabere aktivnost koja ga zaista interesuje. Ne bi tjerali dijete da završi muzičku školu, jer je tamo već studirao 3 godine, ne bi insistirao na iscrpljujućim treninzima karatea 4 puta nedjeljno ako se njegovom sinu to ne dopada.
A ako se dijete opire rasporedu, potrebno je da se odmori neko vrijeme, ili čak da odbije dodatne hobije i sekcije.
Glavni zaključak koji se može izvući iz filozofije vaspitanja roditelja „meduza“ je da dajući djetetu slobodu izbora, mi od njega ne pravimo dokoličara, već mu pomažemo da nađe nešto po svom ukusu.
Na ovaj način pomažete djetetu da otkrije svoja interesovanja i usmjeravate ga ka nečemu što mu donosi radost i u čemu uživa, a samim tim se povećavaju šanse i da na tim poljima postigne uspjeh.