Roditelji koji odluče da svoju djecu neće učiti disciplini, otvaraju vrata lošim navikama koje bi ih mogle pratiti i u odraslom dobu.
Prema nekim istraživanjima, četvrtina muškaraca osjeća se usamljeno, a problem se sve češće opisuje kao epidemija.
Samopouzdanje se kod djece ne razvija preko noći. Mnoga djeca u određenim trenucima sumnjaju u svoje sposobnosti, a na razvoj njihovog odnosa prema sebi utiču porodica, vršnjaci, učitelji i okruženje. Ipak, roditelji imaju jednu od najvažnijih uloga u izgradnji djetetovog samopouzdanja.
Svaki roditelj želi da mu se dijete obrati kada ima problem, bilo da je riječ o školi, prijateljima ili nekoj pogrešci koju je napravilo. No, povjerenje se ne gradi velikim gestama, već svakodnevnim razgovorima i načinom na koji roditelji reagiraju kada im se dijete povjeri.
Poriv da pomognu djetetu u svakoj pa i najmanjoj poteškoći, duboko je usađen u roditelje. Neki to čine svjesno iz ljubavi, a drugi potpuno nesvjesno.
Da li ste se ikada zapitali šta radite sa stolicom nakon što popijete kafu sa drugaricom ili završite porodični ručak u restoranu?
DJECA najbolje napreduju u okruženju ispunjenom toplinom, povezanošću i pozitivnošću. U odgoju, koji je često zahtjevan i kaotičan, roditelji se suočavaju s izazovima poput ispada bijesa, suparništva među djecom ili problema u školi.
Većina roditelja instinktivno uskače u pomoć kada se čini da će njihova djeca doživjeti neuspjeh.
Uticaj djetinjstva seže puno dublje od samih uspomena - kroz svakodnevne odnose i sitne interakcije oblikuje temelje naše osobnosti. Djeca kroz obitelj uče što znači osjećati se sigurno, kako razumjeti sebe i svijet te kako pronaći snagu u podršci koju dobivaju u teškim trenucima.
Nije tajna da se odgoj mlađih generacija, uključujući generaciju Z i generaciju Alpha, razlikuje od prijašnjih pristupa. Iako je to prirodan dio društvenih promjena, psiholozi ističu da su neke starije odgojne navike imale jasne prednosti koje danas nedostaju.
Većina roditelja želi odgojiti iskrenu djecu, ali neke odgojne navike, često i nenamjerne, mogu potaknuti obrasce neiskrenosti koji se zadržavaju i u odrasloj dobi.
Serge Bielanko, autor koji piše za YourTango, iskreno je opisao strah koji ga hvata kad pogleda vijesti i svijet oko sebe. Kaže da pripada generaciji X (ljudi rođene između 1965. i 1980. godine) i da je otac dvojice dječaka, a upravo ga ta uloga najviše suočava s osjećajem nemoći.
Vaša želja da dijete zaštitite od svakog pada, razočaranja ili tuge je prirodna. Svaki roditelj želi pružiti sigurnost i ljubav.
Biti roditelj znači biti puno više od skrbnika. Vaša uloga u životu djeteta ključna je za izgradnju temelja povjerenja, sigurnosti i samopouzdanja. No, što se događa kada djeca odrastu i napuste obiteljski dom?
Majka dvoje djece iz Arizone pokrenula je žestoku raspravu na društvenim mrežama svojim "nepopularnim mišljenjem" o podjeli roditeljskih odgovornosti.
Ulazite u kuhinju i zatičete dijete kako igra videoigre na tabletu. "Jesi li nahranila psa?", pitate. "Jesam", odgovara ona, ne podižući pogled.
Ako ste posljednjih mjeseci proveli imalo vremena na društvenim mrežama, vjerojatno ste naišli na trend poznat kao "mama dječaka". Iako je u početku označavao majke koje dijele radosti i izazove odgoja sinova, s vremenom je postao negativan arhetip koji opisuje majke pretjerano usredotočene na svoju mušku djecu, često na štetu drugih, piše Tyla.
Uloga majke u djetetovom životu je nezamjenjiva. Od prvog dana, ona želi samo najbolje za svoje dijete, a iako život nosi izazove i odluke nisu uvijek ispravne, djeca su joj na kraju dana uvijek prioritet.
Psiholog Jazmine McCoy otkrila je pet čestih roditeljskih postupaka koji, iako dobronamjerni, nenamjerno potiču loše ponašanje kod djece. Dr. McCoy, na internetu poznata kao The Mom Psychologist, redovito dijeli savjete roditeljima putem društvenih mreža, podcasta i bloga.
Ovo je moj apel za buđenje savremenim roditeljima: mi jednostavno radimo previše za našu djecu.