Uzroci su razni, od slabijih društvenih veza do mentalnih problema, ali temelji usamljenosti često se postavljaju u djetinjstvu. Određeni roditeljski obrasci, čak i bez loše namjere, mogu kočiti emocionalni razvoj dječaka i doprinijeti kasnijoj izolaciji.
Dječaci koji odrastaju u usamljene muškarce često imaju roditelje koji ponavljaju ovih deset obrazaca ponašanja.
1. Potiskivanje emocija
Mnogi muškarci vaspitani su uz poruke da ne smiju da plaču, jer je to znak slabosti. Takvim vaspitanjem dječaci mogu naučiti da potiskuju osjećanja koja povezuju s ranjivošću, piše YourTango.
Iz Instituta Gottman objašnjavaju: “Ako dječake učimo da ne plaču kada su tužni ili da ne smiju da se plaše, zapravo im šaljemo poruku da njihova osjećanja nisu važna.
Zbog toga prestaju da prepoznaju šta osjećaju i gube povjerenje u sopstvene emocije. To je izuzetno štetno za njih, ali i za ljude u njihovoj okolini”.
Muškarci taj problem često ne povezuju s vaspitanjem. Umjesto toga mogu da se u tišini bore s teškim osjećanjima, što ih s vremenom može udaljiti od prijatelja i bliskih osoba.
2. Pretjerana zaštita
Posao roditelja je da zaštiti dijete, ali neki u tome odlaze u krajnost i izoluju sinove od spoljnjeg svijeta. Time ih mogu zaštititi i od izazova te društvenih situacija važnih za razvoj samostalnosti.
Pretjerana roditeljska zaštita povezuje se s rizikom od perfekcionizma i niskog samopouzdanja kod djece. Dječacima su potrebna iskustva bez neprestane kontrole kako bi razvili samostalnost i samopouzdanje.
3. Nedostatak emocionalne podrške
Uznemirena ili zbunjena djeca utjehu često traže od roditelja. Ako roditelji reaguju hladno ili nezainteresovano, dječacima kasnije može biti teže da se nose s emocijama i traže pomoć. Kao odrasli mogu imati problema s održavanjem bliskih odnosa.
Psiholog Timoti Džej Leg navodi: “Ljudi koji su u djetinjstvu bili emocionalno zanemareni kao odrasli ljudi se nose s posljedicama. Njihove emocionalne potrebe nisu bile zadovoljene, pa često ne znaju šta da urade sa svojim osjećanjima kada se pojave”.
4. Uspjeh ispred odnosa
Školski uspjeh i rezultati važni su, ali ne bi trebalo da budu jedini fokus. Neki roditelji preopterećuju sinove obavezama kako bi se istakli, zbog čega uspjeh može postati važniji od sklapanja prijateljstava i usvajanja drugih životnih vještina.
Ako ih ne podučavaju o važnosti odnosa, dječaci se mogu osjećati nepovezano s drugima. Kasnije im može biti teže da izgrade bliske odnose, što može doprinijeti osjećaju usamljenosti.
5. Omalovažavanje emocija
Kada roditelji ignorišu ili ismijavaju osjećanja svojih sinova, mogu kod njih stvoriti utisak da njihove emocije nisu važne.
Psihološkinja Džonis Veb pojašnjava: “Roditelji ponekad osjećanja doživljavaju kao stvar izbora ili ih smatraju lošim ponašanjem koje treba ispraviti. Zbog toga djeca nauče da su njihova osjećanja pogrešna, što im nanosi emocionalnu štetu”.
6. Vaspitanje zasnovano na stidu
Dječje greške dio su odrastanja. Međutim, ako ih roditelji zbog njih posramljuju i kažnjavaju, to može ostaviti dugotrajne posljedice. Takvi muškarci kao odrasli mogu imati osjećaj manje vrijednosti i plašiti se roditelja.
Normalno je da roditelji ponekad izgube strpljenje, ali sramoćenje nije dobar način podsticanja samostalnosti. Psihološkinja Pegi Dreksler ističe da disciplina nije osveta ni izazivanje krivice, već usmjeravanje djeteta prema boljem ponašanju.
7. Zanemarivanje prijateljstva
Roditelji imaju važnu ulogu u podučavanju sinova o važnosti prijateljstava za emocionalnu dobrobit.
Istraživanja pokazuju da prijateljstva iz djetinjstva mogu stvoriti sistem podrške koji smanjuje rizik od usamljenosti u odraslom dobu, prenosi B92.
Ako roditelji ne podstiču sinove na druženje, oni možda neće dovoljno razviti socijalne vještine potrebne za stvaranje bliskih odnosa.
Zato je važno motivisati djecu da izgrade sopstveni krug podrške.
8. Preopterećenost obavezama
Učenje dječaka osnovnim obavezama potrebno je, ali prevelik teret može negativno da utiče na njihov razvoj.
Djeci je potrebno i vrijeme za igru i slobodne aktivnosti tokom kojih razvijaju emocionalne i kognitivne vještine.
Neprestana opterećenost dužnostima može doprinijeti anksioznosti i depresiji, zbog čega se djeca mogu osjećati usamljeno već na prelazu u odraslo doba. Podaci navedeni u izvornom tekstu pokazuju da svaki peti adolescent ima simptome anksioznosti ili depresije.
9. Sputavanje ranjivosti
Dječake se često uči da je ranjivost znak slabosti, iako je ona važna za razvoj emocionalne inteligencije. Ako im se brani pokazivanje ranjivosti, može im biti teže da razviju emocionalne vještine potrebne za povezivanje s drugima.
Kada roditelji podstiču otvorenost i svojim primjerom pokazuju da je u redu biti ranjiv, dječacima kasnije može biti lakše da stvaraju duboke i smislene odnose.
10. Podsticanje emocionalne distance
Roditelji ponekad nesvjesno podstiču emocionalno distanciranje kod sina zanemarivanjem njegovih potreba ili nametanjem stava da treba da “stisne zube i izdrži”.
Takva emocionalna distanca kasnije može otežati stvaranje bliskih veza, jer dječak nije imao priliku da nauči kako da prepozna i izrazi svoje emocije. Zato je važno stvoriti sigurno okruženje u kojem se sin može slobodno izražavati i učiti da gradi bliske odnose.
Tekst navodi deset roditeljskih obrazaca, od potiskivanja emocija i pretjerane zaštite do zanemarivanja prijateljstava i podsticanja emocionalne distance.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.