“Helikopter roditelji” stalno pokušavaju upozoriti svoju djecu na sva “potencijalna razočaranja” i kako ih izbjeći. “Ralica roditelji” uklanjaju sve prepreke tako da ih djeca nikada ne dožive.
Oba tipa ovih roditelja osiguravaju da njihova djeca nikada ne dožive neuspjeh, iako znamo da je to važan dio njihovog odrastanja. S druge strane, “lokva roditelji” kako su ih nazvali, dopuštaju da njihova djeca skrenu s uobičajenog, propisanog puta i tvore svoj vlastiti put. Svijet treba više “lokva” roditelja.
Previše roditelja određuje život svojoj djeci.
Od guranja u razrede za napredne i talentirane do beskonačne liste izvanškolskih aktivnosti. Helikopter i ralica roditelji pokušavaju gurati svoju djecu ispred drugih, čak i na štetu drugih. Oni vjeruju u svijet hiperkonkurencije gdje njihova djeca moraju doći na vrh, gdje njihova djeca moraju ići na fakultet, gdje njihova djeca trebaju uspjeti, a njihova definicija uspjeha je uska.
Lokva roditelji puštaju da djeca sama izaberu put kojim će ići.
Oni ohrabruju svoju djecu da skrenu s puta koji im je obično propisan, promiču kreativnost i razmišljanje izvan okvira i iznimno cijene ljubaznost i autentičnost više od akademskih titula i svjetskog uspjeha. Ovi roditelji ne razbijaju glavu koji će fakultet upisati njihova djeca. Brinu se o tome hoće li njihovo dijete odabrati karijeru koja će ga doista ispunjavati, bilo da se radi o zidanju ili akademskim istraživanjima. Ne forsiraju djecu na izvanškolske aktivnosti, osim ako to djeca sama ne žele, piše miss7mama.24sata.hr.
Ako to učine, onda djeci daju niz izbora na temelju onog što im se čini da vole. – ne onoga što je popularno ili što misle da će ih dovesti do stipendije. Oni daju svojoj djeci puno slobodnog vremena. Više se brinu o tome jesu li njihova djeca dobra prema nekom novom djetetu, nego kakvu ocjenu imaju iz matematike.
I zato, želimo da djeca nauče kako padati i zato ih puštamo da padaju, da zaborave svoje jakne, da zaborave na neki važan posao i suoče se s prirodnim posljedicama tih stvari. Djeca trebaju naučiti “sitne” vještine poput ljubaznosti, poštovanja, empatije… a upravo te “sitne” vještine je najteže naučiti. Trebamo više toga u svijetu. Djeca moraju naučiti ustrajati. Moraju naučiti biti ljubazni. Moraju naučiti suočiti se i nositi s neuspjehom. Oni trebaju vidjeti druge ljude kao saveznike, a ne kao konkurenciju. Roditeljstvo u “lokvi” to olakšava. I ne postoji jedan način da se to postigne, jer je ova vrsta roditeljstva u potpunosti ovisna o pojedinoj obitelji i djetetu.
Uostalom, život je pun lokvi!