Pet ubistva, ranjavanje dvojice mladića, nesreća u lovu, samoubistvo i brojne nesreće su epilog posljednjih dešavanja u našoj domovini koji su punili stupce crne hronike. Sve navedeno odigralo se u zadnjih par mjeseci.
Zadnje ubistvo u nizu koje je potreslo bh. javnost je brutalno ubistvo u tržnom centru Sjenjak u Tuzli koje je 7. februara počinio policajac Elvis Ćustendil. Naime, on je ubio Amru Kahrimanović (52).
U nju je ispalio 17 hitaca iz službenog pištolja koji nije smio ni imati u danima godišnjeg odmora, a potom pobjegao. Uhapšen je ubrzo u akciji policije.
Koliko vrijedi ljudski život
Drugo ubistvo se dogodilo u Banjoj Luci je 4. februara. Tada je uhapšena Milica Diljević (31), koja je osumnjičena da je, nakon kraće svađe, ubila partnera Zvonimira Stefanovića. Stefanović je ubijen u stanu hladnim oružjem, ubodom u grudi.
Treće svirepo ubistvo koje je šokiralo cijeli region se dogodio u Doboju 30. januara. Kako su pisali mediji, ubistvo je bilo pomno planirano, pripremano i izvršeno u šumi, a žrtva je bio Saša Kulišić. Policija je uhapsila njegovu suprugu Andreu Kajganić (32) i njenog mladog ljubavnika Dražena Lazarevića (19). A potom i 14-godišnju kćerku žrtve, koja je navodno učestvovala u trovanju oca. Prema šokantnim saznanjima istražitelja, Kulišić je najprije mjesecima trovan lijekovima koji su mu podmetani, da bi potom bio svezan i odvezen u šumu, gdje je ubodima nožem brutalno usmrćen.
Četvrto ubistvo se dogodilo, 28. januara u naselju Otoka u Sarajevu gdje je ubijen 19-godišnji Faris Pendek, dok su njegovi prijatelji pretučeni. U Farisa je pucao Adem Šuman (24) bez ikakvog povoda, zbog bezazlene situacije u saobraćaju. Ubica je ranije kažnjavan zbog posjedovanja narkotika te je i višestruki počinilac prekršaja u saobraćaju.
I još jedno ubistvo se dogodilo u Sarajevu. Naime, Bećirović je sredinom novembra 2023. godine uhapšen u stanu u sarajevskom naselju Hrasno nakon što je nekoliko sati ranije na Alipašinom Polju usmrtio Emiru Maslan s kojom ima maloljetno dijete.
Kolika vrijedi ljudski život u Bosni i Hercegovini? Sudeći prema sve brutalnijim i češćim ubistvima u našoj zemlji, prilično malo.
Kada dođe do ovakvih pojava u društvu uvijek se pitamo kako smo došli u ovakvu situaciju i šta trebamo uraditi da se ovako nešto slično više nikada ne ponovi.
Kakvo je to društvo u kojem živimo i šta je to što možemo da detektujemo kao glavno ishodište krize?. Na ovo pitanje i neka druga za Bosnainfo je govorio, sociolog prof. dr. Jusuf Žiga.
“Možemo kazati da je ovo društvo u jednoj ozbiljnoj krizi. Ja to već dugo nazivam totalitetnom krizom koja nije samo politička, iako neki to pokušavaju pogrešno pojednostaviti. Naravno da ima elementa i političke krize, a tu je prisutna i ekonomsko-socijalna. Ova kriza o kojoj mi govorimo je prije svega moralnog karaktera. Kada sam rekao i da je i politička kriza, mislio sam na pravno-politički ustroj zemlje koji je uspostavljen na osnovu Dejtonskog mirovnog ugovora (aneksa četiri) na jedan krajnje neprimjeren način koji je potpuno suprotan od povijesnog bića ove zemlje, a priroda njenog bića je multilateralnost, otvorenost i ona kao takva ne funkcionira decenijama. Prednost ovog društva je što ta drugost i drugačije (drugačija religija, kultura…) nikada nije smetala i uvijek je bila dobro došla i na neki način je nadograđivala to društvo. To vam je kao kada vam neko nametne da nosite tijesnu obuću i vi naprosto ne možete da funkcionirate. Ova dimenzija političke krize se može riješiti veoma brzo, ako se hoće i zna. Za par mjeseci se može napraviti novi ustav primjeren ovoj zemlji i demokratskim principima ovog društvu i za pola godine se mogu stvoriti pretpostavke da ono u pravno-političkom smislu može funkcionirati kao svaka druga normalna zemlja”, kazao je Žiga.
Moralni sunovrat
U nastavku razgovora naš sagovornik se osvrnuo na ekonomsku krizu koje bitno utječe na društvo u cjelini.
“Što se tiče ekonomske krize ja tvrdim, a proputovao sam dosta zemalja svijeta da nigdje na manjem prostoru nema više potencijalnih i komparativnih prednosti za jedan prosperitetan i kvalitetan način življenja. Sve imamo, od idealne klime, hidro resursa koji će u budućnosti biti najcjenjeniji resurs, šumskih, rudnih resursa i mnogih drugih. Mi sve imamo i samo je do nas hoćemo li iskoristiti taj potencijal. Ovo je također moguće riješiti, samo treba dovesti sposobnu vladu na svim razinama. Ja tvrdim da bi ova zemlja kroz par godina procvjetala da je ne bi prepoznali”, kazao je Žiga.
Po mišljenju profesora Žige, najveći problem bh. društva leži u moralnom karakteru.
“Najveći problem je moralni sunovrat odnosno totalitetna kriza u kojoj je sve moguće pa i ovakve nedavne vrste nasilja i socijalnih patologija. Ovdje se već trideset godina stvara ambijent za život koji je totalno nepoželjan. Srušen je etički kod funkcioniranja. Ovdje su ljudi umislili da mogu činiti šta god hoće, a da nikome ne moraju polagati račun ni za šta. Stvoren je jedan ambijent ponašanja (snalažljivosti). Dobar i uspješan je onaj koji je snalažljiv, odnosno onaj koji može funkcionirati na krim-lopovski način i to je nažalost postalo prihvatljivo. On je prototip „uspješnog“ čovjeka, jer koje taj koji njemu smije stati na put i zabraniti mu bilo šta. Sve to gledamo godinama unazad. Mi sada imamo generacije ljudi koji su odrasli s takvim sistemom vrijednosti i mi ćemo onda čitav život imati probleme s takvim ljudima. Zamislite da vi sada očekujete od nekog kriminalca neku čestitost, moral, ili od nekoga lopova da neće krasti, lažova da neće lagati. Zato će biti tantalovski teško izaći iz moralne dimenzije kao ključnog aspekta krize bosanskohercegovačkog društva”, kazao je Žiga.
Sljedeće pitanje se samo nameće. Kako će bh. društvo izaći iz takvog moralnog sunovrata?
“Da bi izašli iz ove društvene krize moramo biti svjesni u šta smo se upustili. To je prva stvar na koju moramo obratiti pažnju i to će najteže biti. Jer svako mora shvatiti da ne može činiti i raditi šta mu napamet padne i da svako od nas mora sebi reći dosta je bilo. Ja mislim da ovo naše društvo nije još došlo do dna. Ovo društvo može ići još naniže, ali to ne znači u beskonačno. Jednostavno morat će se ići u susret problemu. To znači da treba reafirmirati odgojno obrazovni sistem i poraditi na odgoju ljudi i njihovom socijaliziranju od njihovog rođenja. Tu mislim na odrastanje u porodici, preko školskog sistema i tako sve do univerziteta. Nažalost ovaj proces će morati trajati decenijama“, zaključio je Žiga