Svirepi zločini u slučajevima “Nizama Hećimović”, “masakr u OŠ Vladislav Ribnikar”, “ubistvo djevojke Vanje u Sj. Makedoniji” i mnogi drugi kao da nisu bili dovoljni, pa se tako nedavno desio i onaj, za mnoge najgore vrste, ubistvo djevojčice Danke Ilić u Srbiji čije tijelo još nije pronađeno.
Iako mediji svojim informacijama, praćenjima slučajeva, korektnim izvještavanjima… donekle mogu pomoći istražiteljima i, ako ništa, upoznati javnost s nastalom situacijom, na žalost veliki broj je onih koji u svom tom zlu i boli kroz koju prolaze porodice i prijatelji, pronalaze samo lični interes.
Dokle ide sloboda medija?
„Klikbajt“ naslovi, senzacionalizam, navlačenje čitalaca da otvore tekst s rečenicom ili dvije koje veze nemaju sa srži teksta ili još gore koje su čista laž i dezinformacija, preplavili su internet. Tabloidsko prenošenje vijesti u kojima urednici/novinari, kako se u narodu kaže, “i mrtve gaze“, kako bi došli do klika na portalu i mrežama, postali su ogroman problem i velika opasnost po istragu. U ovome su, može se reći, šampioni pogotovo pojedini srbijanski mediji koji su otišlo toliko daleko da je među sumnjivcima bila čak i majka malene Danke koju pojedinci optuživali za nestanak djeteta dok se smatralo je oteto.
O ovom problemu s kojim se sve više susrećemo po internetu razgovarali smo s uglednim sarajevskim profesorom dr. Asimom Mujkićem, inače sociologom i filozofom.
Najveći problem je, kaže naš sagovornik, što se pojam „slobode“ u medijima često pogrešno shvaća.
– Moglo bi se reći da se tu radi o pogrešnom shvatanju slobode. Sloboda ne znači da neko može da radi šta želi. Ona predstavlja unutrašnju snagu odnosno moć pojedinca da postavi sebi limit onda kada je dosta, kada zna da je dostigao granicu svoje slobode izražavanja. Obično kažemo da moja sloboda završava tamo gdje počinje sloboda drugog, rekao za početak profesor Mujkić.
Kako je rekao Mujkić, postoji neka “crvena crta” preko koje, kad se pređe, nema više povratka.
– Novinarstvo zadire na jedan brutalan nači i gazi dostojanstvo drugih ljudi, a to moramo čuvati. Pisati o stvarima koje nisu u skladu sa zakonom i moralnim nekim normama, to je OK, ali prelaziti tu “crvenu crtu” na način da se neko gaziti njegovo dostojanstvo, to je zaista nečovječno. Naravno glavni krivci su ljudi koji rade u medijima, ali i taj trend “marketingzacije” koje ide na to da su ljudi okrenuti samo prema profitu. U tim situacijama novinari često krenu prije svega da zaintrigiraju ljude svojom pričom i naslovima, ali kako vrijeme svaki sljedeći put ćete morati da donesete još nešto novije, „sočnije“, neki jači detalj, i tu se negdje pokazuje linija koju vi prelazite u tom trenutku. I pokazujete tako koliko je bezvrijedan vama ljudski život, naglašava Mujkić.
Najteže je porodicama žrtava
– Evo, to možemo vidjeti i po primjeru uz Srbije, ali ne samo tom slučaju. Nego i inače u posljednje vrijeme jasno se vidi kako se radi na brutalizaciji života, na tome kako se profitira na nečijoj žrtvi. Sve kako bi se stekli ti neki populistički poeni, sve samo se na obraća pažnja na bol koju ta porodica tih žrtava prolazi, dodao je.
Na pitanje može li se zakonski koliko toliko zaustaviti to zvjersko ponašanje medija, sagovornik Bosnainfo kaže:
– Trebaju nam, naravno, zakonski okviri koji bi postavili neku granicu koja se ne može prelaziti, ali znate kako ide sa zakonima, često se postavljaju kako bi se mogli zaobilaziti. Slažem se da treba ako je moguće uvesti zakon za takve stvari, ali mene više zabrinjava taj neki trend gubljenja svijesti. U čovjeku nastane neki kratki spoj, pa se to pretvara u egoizam i samoljublje, a uz medije to onda prelazi, evo vidimo, i u patološku pojavu. Normaliziraju se neke prakse koje su nam do jučer bile nezamislive, zaključio je profesor dr. Asim Mujkić.