Nakon ove džume, ostao je dugo da zikri, a prije polaska u svoju posljednju bitku rekao je nešto što mogu reći samo veliki vizionari: “I poslije rata je rat!”
Izet Nanić je za života dobio ratno priznanje “Zlatni ljiljan“ 1994. godine, a posthumno 1998. godine i Orden heroja oslobodilačkog rata i unaprijeđen u čin brigadnog generala.
Brigadu je vodio uspješno kroz brojne bitke i brilijantne pobjede, te su izgradili specifičnu brigadu sa prepoznatljivim i jedinstvenim načinom ratovanja. Formirao je specijalne jedinice, koje su kroz brojne bitke izrasle u najbolje jedinice 5. korpusa i Armije BiH. Borci su Nanića opisali kao mirnog čovjeka, velikog patriotu i stratega, ali i razumnog sagovornika i prijatelja.
Malo je poznato da je imao i tajni nadimak “Igman”, jer je sanjao da sa svojim oslobodiocima preko Igmana uđe u Sarajevo, koje je bilo pod strahovitom opsadom. Bio je privržen vjeri, izuzetno hrabar. U svaku borbu je išao prvi, pa tako i u onu, za njega kobnu, 5. augusta 1995. godine, navodi Haberhana.
Izet Nanić je pao kao šehid u borbi za slobodu Republike Bosne i Hercegovine i njenih naroda od agresije. Krajišnici su njemu i bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini blizu Bužima