Ovaj 44-godišnjak iz Slavonskog Broda ljudima koji su porijeklom sa Balkana, a koji sada žive uNjemačkoj i širom Evrope, poznat je kao autor knjige „Tvoja integracija“.
-Svaki početak je težak i u to sam se najbolje uvjerio u svom životu. Nekoliko puta sam kretao izpočetka, ali sada sam ostvario dio svojih snova. Ponosan sam na knjigu „Tvoja integracija“ koja jemnogim našim ljudima olakšala početke u Njemačkoj. Knjiga na jedan autentičan način opisuje mojživotni put u kojem će se zasigurno mnogi prepoznati, daje jasne smjernice kako se uspješnointegrirati u Njemačkoj i kako izbjeći sve one fatalne greške i zamke na tom putu. Da sam imao ovuknjigu prije 22 godine kada sam došao u Njemačku, sve bi mi bilo mnogo lakše. Za sada sam uNjemačkoj sa svojim saradnicima integrirao više od 10.000 ljudi sa prostora bivše Jugoslavije – kažeIvica Kljajić.
Raduje se svakom dolasku u Bosnu i Hercegovinu, koju smatra i svojom domovinom.
-U zemlji mojih predaka sam često, više puta godišnje, odnosno, koliko dopusti vrijeme i brojneobaveze. Trudim se što češće ići tamo i napraviti što jaču poveznicu moje djece sa Balkanom, da kadmene jednog dana ne bude, oni nastave živjeti Bosnu i cijeli Balkan. Taj duh je usađen duboko u menii nastojim ga prenijeti na svoju djecu. Jedna stvar koja razlikuje Balkanca i Njemca je ta našabalkanska emocija i zbog toga nas Njemci tako vole i cijene, jer se to u ovom brzom ritmu u punonjemačkih slučajeva nažalost izgubilo. Moja porodica je porijeklom iz okoline Bosanskog Broda iredovno obilazim rodni kraj i smatram se Bosancem – nastavlja Ivica.
Kljajić je kao beba preživio pravu dramu. Par mjeseci nakon rođenja bio je klinički mrtav. Doktori sumu davali samo 8 posto šanse da će preživjeti. Imao sam veliku sreću.
-Doktor koji mi je tada spasio život operacijom, cijenjeni dr. Bujas, rekao je mojoj majci da me želi usvojiti, jer je uvjeren da ću postati jedna fascinantna osoba i da želi iz prvog reda pratiti moj životni put, što je za majku bilo nezamislivo. Od malih nogu sam pokazao šta znači biti pravi borac, što se do danas nije promijenilo. U Slavonskom Brodu sam završio osnovnu i srednju školu te sam se u jesen 2000. godine uputio na svoj gastarbajterski put u Njemačku – govori Kljajić.
Kako kaže, do kraja života neće zaboraviti prvi dolazak u Njemačku.
-U Njemačku sam se, kao i mnogi naši ljudi, zaputio sa 300 njemačkih maraka u džepu, jednim koferom u ruci i vizijom u glavi o boljem životu preko granice. Sa pomoćnim njegovateljskim poslovima u staračkom domu sam počeo 2001. godine i tamo sam se zadržao do 2013. godine. Taj posao sam radio sa ogromnom ljubavlju i rado sam pomagao drugima, ali uvijek sam imao osjećaj da nešto nedostaje. Nije bilo te vlastite ispunjenosti i sreće. Imao sam osjećaj da radim za ciljeve drugih, a ne za vlastite i ciljeve svojih najbližih. Želja da ostavim trag iza sebe, kada me jednog dana ne bude bilo, je bila zapravo vatra koja je u meni polako tinjala i zapalila se onog trenutka kada sam preko noći zbog viška radnika u firmi dobio otkaz i završio na ulici. Taj traumatičan događaj i osjećaj bezvrijednosti je zapravo zapalio plamen u meni da nešto moram promijeniti u životu i uzeti konce u svoje ruke – prisjeća se autor knjige „Tvoja integracija“.
I pored velikog izazova vjerovao je u sebe i da će uspjeti napraviti bolju budućnost za sebe i svojuporodicu.
-Odlučili smo da se školujem na fakultetu u inostranstvu i da to sve sami finansiramo. Stavili smo svena jednu kartu i bez plana B zaputili se u tad vrlo riskantan izazov koji se na kraju isplatio. Četirigodine poslije uspješno sam završio fakultet i počeo raditi na poziciji medicinskog informatičara. ITposao sam radio narednih šest godina, do 2019. godine. Međutim, ta pozicija nije ugasila moju gladza uspjehom i znanjem. Početkom 2019. godine, kada je pola ljudi u tadašnjoj firmi dobilo otkaz i mojposao opet “visio o koncu”, doživio sam novu životnu prekretnicu. Odlučujem preuzeti kontrolu nad svojim životom i počinjem sam kreirati svoju budućnost. Samoinicijativno dajem otkaz u firmi ikrećem sasvim novim finansijskim putem. Prijatelji i porodica su taj potez smatrali prerizičnim,glupim i nisu mogli shvatiti da dajem otkaz na poziciji za koju sam studirao četiri godine, poziciju kojaje zaista bila dobro plaćena, a pritom imam dvoje male djece i veliki kredit za kuću koji sam trebao jošpuno godina otplaćivati – kaže Ivica.
Prije nove odluke ispitivao je sve što je do tada radio i gradio, a njegova želja je bila veća od straha.
-Bila je jača od svih tih glasova koji su mi govorili: “Ostani gdje jesi.” Skupio sam hrabrosti, izašao izsvoje zone komfora koju sam gradio čitav život, sam bez ikakvih poznanstava i roditelja iza sebe. Bezsigurne poleđine početkom 2019. godine totalno sam promijenio poslovni smjer i započeo karijeru uDVAG-u, najvećoj i najznačajnijoj finansijskoj kompaniji u Evropi u kojoj sam pronašao svoju poslovnuporodicu i napokon dobio onaj osjećaj pripadnosti i sigurnosti. Vrlo brzo, dvije godine poslije, nižemuspjehe i postajem radnik godine i drugi najbolji coach godine i na toj poziciji nosim titulu najboljegdvije godine zaredom. Tu nisam stao i sada sam na najboljem putu da sa svojim saradnicima, koji sunajveći razlog našeg uspeha, postanem šef regionalne direkcije – kaže Kljajić.
Ivicu za Sarajevo vežu lijepe uspomene i zbog toga je odlučio u njemu dočekati novogodišnjepraznike.
-Nigdje nema raje kao u Sarajevu. Taj osjećaj dobrodošlice i gostoprimstvo po kojem je šeher poznatširom svijeta je nešto nevjerovatno. U Sarajevo stižem krajem decembra i ostajem šest-sedam dana.Ulazak u 2024. godinu dočekat ću uz pjesme Halida Bešlića. Čast mi je što sam nedavno imao prilikuda ga upoznam na velikom koncertu u Minhenu. Ni snijeg ni veliko nevrijeme nisu spriječili Balkanceda napune veliku dvoranu i da se svi lijepo družimo i pjevamo. Nama je potrebno vrlo malo da bi bilisretni – ističe na kraju Ivica.