U saradnji sa Radetom Jovanovićem 1974. godine snima svoju prvu pjesmu „Goražde“. Slijede potom „Ja noćas lutam“, „Sve zbog jedne žene“, „Starice majko“ i druge. Na festvalu narodne muzike „Ilidža 75“ debituje sa pjesmom „Živi život kako teče“ koja mu širom otvara vrata ka estradnom vrhu. Već 1976. na istom festivalu postaje najuspješniji izvođač s pjesmom „Gdje si sada“. Iste godine na Beogradskoj „Hit paradi“ interpretirajući pjesmu „Ej da sam vjetar“ osvaja drugo mjesto, odmah iza Šabana Šaulića.
-U garnituri poznatih pjevača, u vrijeme kada se uistinu vrednovalo pjevanje i dobra pjesma, ja sam imao sreću da na festivalu „Ilidža“ učestvujem i da čeriri puta pobjeđujem, kaže Hamid Ragipović Besko. Neke od pjesama koje sam izvodio jesu „Gdje si sada kada mene nema“, „Ko te voli čija li si žena“, „Živi život kako teče“, „Ja te volim od života više“… Tu sam se rodio kao pjevač.
Na kojem god se festivalu pojavljivao osvajao je neku od nagrada. Iza njega je više albuma i singl ploča. Iako ni jedna njegova pjesma nije bilaizraziti hit za koju bi mogao reći da je njegova lična karta, svaka od njih je priča za sebe, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pjesme sa većine njegovih albuma, iako odjevene u novokomponovano ruho, bliske su bosanskoj najvećoj ljubavi-sevdalinci.
-Sve što sam postigao u svojoj višedecenijskoj karijeri dugujem najljepšoj pjesmi na svijetu-sevdalinci. Međutim, ona je danas napadnuta i nju treba braniti kao što je Bosna i Hercegovina branjena tokom agresije na nju. To je naše kulturno blago koje treba biti pod posebnim režimom zaštite. Istina, o tom našem blagu puno pričamo a malo vodimo računa da ga približimo mlađim generacijama. Za sevdalinku treba imati glas, srce, prefinjen sluh, dušu. Treba je čuvati od pretjerane upotrebe tehnike, sintetike koja ne zna za toplinu duše.
Ima li treme prilikom izlaska pred publiku?
-U vrijeme kad se pjesmom ne bave samo oni koji neće, i kad je estradni posao opterećen mnogim, neriješenim problemima počev od našeg nedefinisanog socijalnog statusa, posrnulih disko kuća i neadekvatne, zakonske, zaštite autorskih i izvođačkih prava, svaki svoj nastup pred publikom smatram ispitom za koji se, bez obzira na svoju dugu estradnu karijeru, pripremam kao da pred publiku izlazim prvi put. Publika je najbolji sudija. Ona zna da cijeni dobru pjesmu, dobru interpretaciju, zna da napravi razliku između onog šta valja a šta ne.
Je li teško danas pronaći pravu pjesmu?
-Jeste. Nije lako naći jednostavnu a lijepu pjesmu. Sve je manje istinskih umjetnika, autora koji ne robuju ovim, novim, sintetičkim zvukovima. Mnogo je onih koji su zalutali u muziku, koji bacanjem prašine u oči žele unovčiti svoje „stvaralaštvo“. Tupkaju nogama, mlataraju rukama. Kad počnu govoriti o svojim „mrak“ pjesmama dođe mi da upalim svjetlo.
Koliko mediji pomažu ili odmažu u poslu kojim se bavite?
-Bez podrške medija vokalni solisti bi teško dolazili do pozicija koje zauzimaju. Publika lakše dolazi do informacija o našim aktivnostima, inače bi morali gledati u fildžan kako bi saznali nešto o onom što spremamo. Sami mediji su ujedno i mač sa dvije oštrice. Oni koji nemaju šta, kvalitetno, ponuditi publici bolje je da šute. Inače, u posljednje vrijeme, u saradnji sa Udruženjem „Bosni u amanet“, i njihovim članovima, Besko je snimio nekoliko pjesama te tako našu tradicionalnu pjesmu sevdalinku nastavlja promovisati širom Svijeta. „Sanski most mi đulommiriše“, „Hidžra Bošnjačka“, „Jajce u našem srcu“, „Zaljubiš se u Mostar“, „Janja u našem srcu“, „Lijepi Erdžan i Amela“… samo su neke od njih. (E. M.)