Situacija oko prodaje UIO BiH se komplikuje. Federacija se povlači, RS preuzima kontrolu, a tenderi i poslovi oko kupovine izazivaju sumnju. Sa 70 miliona KM na računu za tu svrhu, UIO se suočava s nemogućnošću kupovine ili izgradnje, dok se tenderi čine namještenima gdje se samo jedna firma se redovno prijavljuje. Nakon propalog tendera prije godina, novi se ponovno raspisuje, a prijavljuje se samo banjalučki biznismen Mile Radišić, povezan s Miloradom Dodikom.
SNSD dugo zahtijeva kupovinu ove zgrade, kritizirajući bivšeg direktora UIO-a Miru Džakulu zbog neodlučnosti oko smještaja u Banjoj Luci. Početni iznos potreban za rješavanje ovog pitanja procijenjen je na više od 90 miliona KM.
Bosnainfo nastavlja istraživati duboko kontroverznu temu oko kupovine zgrade UIO-a. Svi dosadašnji intervjuirani sagovornici izrazili su otvorenu sumnju u ovaj proces. Mnogi ističu mogućnost istrage od strane nadležnih organa, dok neki smatraju da je ova kupovina izdaja države.
Danas razgovaramo s predsjednikom Platforme za progres, Mirsadom Hadžikadićem, koji je iskazao zahvalnost našem portalu zbog praćenja ove važne teme. U ovom ekskluzivnom intervjuu istražit ćemo detalje ovog skandala i razmotriti moguće posljedice za društvo.
Kupovina zgrade UIO puna nelegalnosti
– Ovaj proces traje jako dugo. Djeluje da ima jako puno elemenata nelegalnosti i žao mi je što drugi o tome ne pričaju isto kao da je gotova stvar. Tačno je da su ovdje dvije sumnjive stvari. Jedna je da se osoba koja je imala problema sa zakonom, tačnije vlasnik Grand Treida stalno javlja na ovaj tender koji je ujedno i kum Milorada Dodika i da je cijena 30 miliona više nego što ima na računima UIO, i cijena je takva da je kvadrat pet hiljada maraka a gdje je parking još i skuplji negdje od oko pet hiljada i osamsto po kvadratu. Čudno je da eto ima jedna zgrada u cijelo Banjaluci i da nema drugih mogućnosti da se možda i u nekim fazama nova izgradi ili jednostavno da postoje i druge opcije kroz druge firme koje mogu da ponude slično.
Druga stvar, čudi me da se ćuti o ovome na nivou Federacije, pravosuđa. Isto kao da postoji dogovor između vladajućih stranaka da se Miloradu Dodiku daju odrješene ruke da radi šta god želi – i ovdje jako miriše na korupciju. Sve je sumnjivo: jedna osoba povezana sa Dodikom se samo javlja, niko se godinama ne javlja na tender, cijena skuplja, njegova zgrada. Čija je ovo sve odgovornost? Komisija ima ogromnu odgovornost jer ona mora da potpiše.Mislim da javna nabavka od decembra prošle godine pa do danas se ovaj proces tri puta ponavlja što svakako je jedna od naznaka da ovdje postoji neka nelegalnost i nesigurnost kako da izvedu ovo na izgled legalan način. Što znači odgovornost je prvo na Komisiji koja mora da prihvati cijeli ovaj čudan proces zatim i na Vijeću ministara koje je donijelo odluku da se zgrada kupi, a zatim i na pravosuđu jer trebaju da pogledaju da li je sve kako treba da bude. Onaj ko je odovoran za finansije u državi a počinje u Vijeću ministara i razmišlja o tome da je novac izdvojen da odluka postoji i da oni mjesečno plaćaju izmežu 20 do 40 hiljada maraka zakupa trenutnih prostorija – tako da kada sve sumiramo odgovornost je duboko na nivou države – ističe Hadžikadić.
Trojka popustila Dodiku zbog puta u EU
– Ovo je jedna od stvari koje je Trojka dala Dodiku, druge stvari jedala Čoviću, i stvari koje su Čović i Dodik tražili i zahtijevali o Trojke. Ono što jedino Trojka može da kaže, da su Čović i Dodik dopustili da se krećemo ka Evropskom putu dok se o NATO savezu i ne govori. Međutim, Evropski put je definisan. I on će se desiti. Jer trenutne prednosti koje imamo jeste pozitivan, nažalost, momenat za BiH, zbog Ukrajine i Rusije, a nikako zbog stanja koji su naši političari uradili. Lako je doći do ove faze, time kada se daju ustupci strankama i ljudima koji ne žele ovoj državi i mislim da na kraju to nikako nije pozitivan ishod. Uvijek sam govorio da je bitno kakvi ćemo doći u te pregovore i u Evropsku uniju te hoćemo li biti ljuštura od države ili stvarna država. Ovo je definitivno ustupak Dodiku i on nije jedini. Činjenica da niko negovori o ovome znači da je ovo za građane prećutni dogovor a njima je dogovor itekako jasan i oni ga se drže. Apsurd je to da niko, apsolutno niko ne poteže ovo pitanje na bilo kom nivou bili da je političi nivo ili pravosudni – pojašnjava on.
Fleksibilna rješenja za državnu imovinu
– Sudeći po komentarima Nermina Nikšića i tome kako i na koji način on definiše državnu imovinu kada kaže “tamo neke šume i njive”, a tek sudeći po njegovim postupcima kada je dozvolio u Varešu da se preinači namjena šumskog zemljišta kako bi Adriatic Metals mogao da koristi to za rudarenje bez zakonske procedure, imam osjećaj da će se isto desiti i sa državnom imovinom. Što znači da je pristup državnoj imovini takav da će Dodik biti bar djelimočno ako ne i potpuno zadovoljan s njim što svakako nije dobra vijest za Bosnu i Hercegovinu. Ono čega se još plašim jeste da će se isto desiti i sa Izbornim zakonom, koji će ići u prilog Draganu Čoviću. Tako da se bojim toga. Također su i iznenađujući postupci visokog predstavnika koji je sazvao ekspertni tim koji će mu pomoći da razmišlja o tom problemu, gdje vidimo da će i to doći u treće ruke. U ruke neke komisije koja će pravitit odluke po pojedinačnim slučajevima. Gdje vidimo ponovo da nema jasnog stava da je državna imovina – državna već pokušavaju da nalaze flesibilna rješenja. Kad god dođe to takve vrste kompromisa, država – gubi – naglašava Hadžikadić.
Treće lice kako niko ne bi ogovarao za prodaju zgrade
– Postoji scenarij putem kojeg bi se moglo zamagliti ko je na kraju kupio a ko prodao zgradu UIO, ili da se bar fiktivno izbriše trag. Međutim, ja se bojim da će Milorad Dodik, bar kako je to do sada radio jednostavno, direktno otvoreno i barbaski uraditi ono što želi i reći da mu se ne može ništa. Imali smo poziv za tendere gdje se javila jedna firma. Pokušali smo nekoliko puta i to je jedina firma koja se prijavljivala i idemo dalje. To što banjalučki biznismen Mile Radišić vezan sa Dodikom, to bi u bilo kojoj demokratskoj zemlji bio problem i bio razlog da njih dvojica ne mogu biti dio procesa. Isto tako sasvim je moguće da će se na kraju pojaviti neki drugi ponuđač koji će biti skuplji pa će se oni navodno ipak ponovo odlučiti za Grand Trade. Sudeći prema šutnji svih organa BiH ovo će ipak proći gdje će biti priče ali će se brzo zaboraviti kao i sve ostalo a Dodik će nastaviti marširati svojim putem kao apsolutni diktator u ovoj državi – objašnjava nam.
Zgrada UIO bi trebala biti pitanje gospodina Nikšića
– Ovo je pitanje Federacije i trebalo bih biti i premijera Nikšića. Radi se o trošenja novca iz zajedničke kase. Jedino opravdanje za njegovu šutnju može biti dogovor koji mora da postoji da bi se kompromis o kojem on stalno govori desio. Ako gledam iduću izbornu kampaniju, vidim da će biti da su oni odgovorni za to da smo došli pred vrata EU i da su se ustupci morali napraviti Ćoviću i Dodiku i da će se u određenim fazama dobiti fondovi u pregovorima. Ovako se samo zamagluju oči građanima. Žalosti me to što neko prodaje državu da bi ostao na vlasti- zaključuje Hadžikadić.