Na internet forumima na temu usvajanja djece u Bosni i Hercegovini naići ćete na mnoge komentare u kojima su bračni parovi pokušali usvojiti dijete, ali nije im odobreno, neki krivicu vide u socijalnim radnicima kojima nije u interesu da djeca budu dodijeljena nekoj porodici, drugi smatraju da je problem zakon, treći ističu da godinama šalju zahtjeve i upite, ali da ne dobijaju adekvatan odgovor, a četvrti pak da je problem mnogo dublji i da se nekome mora platiti kako bi se procedura olakšala!?
Šta je istina, da li je proces zaista komplikovan i da li je uopšte iko u posljednjim godinama usvojio dijete u BiH?
Ova pitanja poslali smo JU “Kantonalni centar za socijalni rad” Sarajevo kao i Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike.
“Poznato Vam je sigurno da se usvajanje djece u Federaciji BiH ostvaruje putem Centara za socijalni rad koji su organi starateljstva djeci bez roditeljskog staranja, na osnovu njihovog prebivališta. Postupak usvojenja regulisan je Porodičnim zakonom Federacije BiH. Navedenim zakonom regulisani su propisi i procedure koji se moraju primijeniti u postupcima usvajanja djece u BiH”, pojašnjava za Bosnainfo Silva Španjić, koordinator za pedagoške poslove JU “Kantonalnog centra za socijalni rad” Sarajevo.
Samo u BiH postoji više od 80 centara za socijalni rad, navodi se u evidenciji resornog ministarstva.
Djecu može usvojiti osoba kojoj: nije oduzeto roditeljsko staranje, nije ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost, nije kažnjavana i nije pod istragom, ne boluje od bilo kakvih oboljenja koja se može odraziti na život i zdravlje djeteta i sl., a pod uslovom da pruža dovoljno jamstva da će pravilno ostvarivati roditeljsko staranje.
Kakva je procedura za usvajanje djeteta, šta potencijalni usvojitelji moraju uraditi?
“Potencijalni usvojitelji moraju predati zahtjev za usvojenje. U Kantonu Sarajevo taj se zahtjev predaje u JU “Kantonalni centar za socijalni rad”. U zahtjevu se unose podaci o potencijalnim usvojiteljima, razlozi zbog kojih žele usvajanje, kojeg uzrasta i pola žele dijete, kao i ostale karakteristike djeteta koje bi željeli usvojiti. Kada je u pitanju usvojenje ono uvijek uvažava najbolji interes djeteta. Kada potencijalni usvojitelji predaju zahtjev u KCSR, on se evidentira i uvodi u Spisak potencijalnih usvojitelja KS.
Nadležna Služba socijalne zaštite po mjestu prebivališta potencijalnih usvojitelja dužna je po zakonu sačiniti Obradu o podobnosti potencijalnih usvojitelja za usvajanje djeteta. Ukoliko oni ne zadovolje sve kriterije za pozitivnu ocjenu o podobnosti, isti se skidaju sa spiska potencijalnih usvojitelja. Nakon sačinjavanja te obrade službe socijalne zaštite općina koje imaju djecu za usvojenje procjenjuju koji od potencijalnih usvojitelja sa spiska je najbolji za konkretno dijete i u kojoj bi se porodici postigao njegov najbolji interes.
Nakon toga kada se odabere najbolji potencijalni usvojitelja dijete se upoznaje sa tom porodicom i ide na adaptacioni period u trajanju od 6 mjeseci. Tokom tog perioda stručni tim službe koja je nadležna prati kako teče taj postupak I daje svoje mišljenje o proteklom adaptacionom periodu. Ako je on protekao bez poteškoća, nakon toga se završava postupak trajnog usvajanja djeteta. Najveći problem je što velika većina usvojitelja želi što mlađe i zdravo dijete. Mi na Spisku potencijalnih usvojitelja imamo zahtjeve iz drugih zemalja, iz drugih kantona i najmanji broj zahtjeva iz KS. Svi usvojitelji mogu predati zahtjeve u sve centre za socijalni rad“, naglašava Španjić za Bosnainfo.
Koji su problemi za potencijalne usvojitelje djeteta?
“Sva djeca koja se nalaze u domovima za djecu bez roditeljskog staranja ili u SOS-u nisu za usvojenje jer se nisu stekli zakonski uslovi za to. U trenutku kada je dijete podobno za usvojenje, služba pristupa odabiru najboljeg usvojitelja za njega.
Usvajanje je jedna od veoma zahtjevnih procedura koja znači novi početak djeteta i njegovo trajno zbrinjavanje mora biti stručno provedeno, te se zbog toga navedenom pristupa veoma pažljivo, kako bi sve bilo provedeno u najboljem interesu djeteta.
Problem porodicama potencijalnih usvojitelja predstavlja čekanje, jer se dešava da nakon višestrukih medicinskih pokušaja ostvarivanja roditeljastva bračni parovi dotignu godine koje su granica za usvajanje po Porodičnom zakonu, a to je starost od 45 godina. Ako predaju zahtjev za usvajanje do tih godina , mogu ostvariti potpuno usvajanje djeteta starosti do 10 godina, a ukoliko su stariji od 45 godina mogu ostvariri nepotpuno usvojenje djeteta preko 10 godina starosti.
U protekle dvije godine usvojeno je u 2021 godini 6 djece, a u 2022. godini 5 djece bez roditeljskog staranja. Za neke koji su dati na adaptacioni period u 2022. godini još nije završen postupak usvojenja”, ističe Španjić.
Kako navode iz JU “Kantonalnog centra za socijalni rad” Sarajevo interes građana za usvajanjem djece postoji kako u Sarajevu, cijeloj BiH, tako i svijetu.
“Upite zainteresovanih potencijalnih usvojitelja dobijamo svakodnevno, usmeno, pismeno, direktnim kontaktom, e-mailom. Imamo dosta upita iz svih zemalja svijeta. Za usvajanje djeteta u druge zemlja potrebno je odobrenje Federalnog ministra socijalnog rada, koje se daje ukoliko je to u najboljem interesu djeteta i ukoliko dijete nije moglo biti usvojeno u BiH”, naglašava Španjić za Bosnainfo.
Pitali smo, kad je to već sve tako i ko ima prioritet prilikom apliciranja da usvoji dijete?
“Ne postoji nešto što se može nazvati “prioritetom” u postupcima usvajanje djece bez roditeljskog staranja. Primaran je najbolji interes djeteta pri izboru potencijalnih usvojitelja, što znači npr. ako je iz određenih razloga za dijete bolje da ide u drugi kanton, za njega će se sa Spiska potencijalnih usvojitelja tražiti usvojitelji iz drugog kantona koji bi po svojim kapacitetima bili prepoznati na osnovu analize postojećih obrada o podobnosti.
Za neko dijete ili djecu (ako se radi o braći i sestrama) biraju se oni usvojitelji koji su izrazili želju za usvajanjem braće i sestara, koji se u principu ne odvajaju pri usvajanju. Ukoliko je nekom djetetu potreban neki medicinski tretman koji se ne može realizovati u BiH, a postoje potencijalni usvojitelji iz inostranstva koji su izrazili želju za usvajanjem djeteta sa poteškoćama, dijete se daje u tu porodicu. Tako da se uvijek uvažava najbolji interes djeteta. Ukoliko se na usvajanje daje starije dijete, svakako se biraju usvojitelji koji se nalaze pri kraju dobne granice za usvajanje po zakonu, a izrazili su želju za usvajanjem djeteta starije životne dobi”, pojasnila je Španjić za Bosnainfo.
S obzirom da je veliki broj centara u BiH, ne postoji jedinstveni regitar koliko je tačno djece u domovima. Da je tako, potvrdili su nam iz JU “Kantonalnog centra za socijalni rad” Sarajevo.
“Mi nemamo taj podatak o ukupnom broju djece u domovima BiH, to možete tražiti od Zavoda za statistiku BiH. Potencijalni usvojitelji se mogu obratiti svim centrima za socijalni rad u cijeloj BiH”, kazala je Španjić na kraju razgovora za Bosnainfo.
S druge strane omogućeno je hraniteljstvo. Hraniteljstvo je usluga socijalne zaštite, kojom se djeci i odraslim licima koja/e su privremeno ili trajno lišena roditeljskog, odnosno porodičnog staranja, omogućava zaštita u porodičnom okruženju. Djeca i odrasla lica u hraniteljstvu ostaju do prestanka razloga zbog kojih su smještena. Hranitelj može postati samac ili bračni/vanbračni par, što je drugačije od samog procesa usvajanja djeteta.
Zahvaljujući primjeni Zakona o hraniteljstvu u Federaciji BiH trenutno ima registrovano 258 djece koja su smještena u hraniteljske porodice. Također, evidentirano je 299 hraniteljskih porodica.
U konačnici, proceduraoko usvajanje djeteta jeste komplikovana ali nije nemoguća. U dijetetovom najboljem interesu jeste da bude u porodici, da bude okruženo toplinom jednog doma, a ne u institucijama!