Jedan od najpoznatjih i najboljih menadžera bivše Jugoslavije, Nikola Idžan, iz Prijedora, imao je sreću da sarađuje sa najpoznatijim ljepoticama, koje su osvajale titule “Miss Bosne i Hercegovine”, “Miss Jugoslavije” i to u vrijeme kada je bh. estrada bila u samom vrhu jugoslovenske. To je bilo vrijeme kada je muzička produkcija u BiH doživjela svoj procvat, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.
U daljem tekstu možete pročitati kako je Nikola Idžan u to vrijeme sarađivao sa čuvenim ljepoticama, kojih se dobro sjećaju oni stariji, a o kojima se još uvijek ispredaju priče.
Riječ je o Almi Ekmečić iz Sarajeva “Miss BiH 1974” i drugoj pratilji “Miss Jugoslavije” iste godine, Ani Saso iz Splita “Miss Jugoslavije 1982” i Dinki Delić, iz Zenice “Miss Jugoslavije 1984”.
Misice ali i pjevačice
-Čim je osvojila titulu “Miss BiH”, lijepa i atraktivna Alma Ekmečić je skrenua pažnju na sebe svojim izgledom, šarmom je prosto plijenila. Niko ko bi prošao pored nje u Sarajevu nije mogao da je ne pogleda, zastane i divi se njenoj ljepoti i mladosti. Iste godine, kada je osvojila titulu, a imala je samo 17 godina, učestovala je na takmičenju “Prvi aplauz” u Banjoj Luci, koje je organizovala Radio-televizija Sarajevo. Pjevala je numeru “Sjećanje na ljeto ‘74”. Inače festival „Prvi aplauz“ je početkom sedamdesetih godina lansirao mnoge pjevače i pjevačice, između ostalih i Željka Samardžića. Meni je odmah zapala za oko i angažovao sam je ujesen 1974. na jednoj turneji, gdje je zvijezda bio kompozitor i pjevač Rade Vučković, koji je u to vrijeme komponova poznate hitove: „Tako je plakala Isidora“, „Viki, Viki, Violeta“ i mnoge druge pop-melodije, zatim, Gvozden Radičević („Sećaš li se ratni druže“), Saveta Jovanović.
-Rade Vučković je bio uvijek sklon šali, a dopala mu se Alma, pa je u Banjoj Luci, gdje smo gostovali, u jednom hotelu organizovao „vjeridbu“ sa njom. Pošto je bio veseljak, to nam je dobro došlo da se svi malo u ekipi zabavimo u pauzi nastupa i da predahnemo poslije napornih putovanja.
Alma je tri godine kasnije, kada je stekla reputaciju poznate pjevačice, jer je prije toga imama dva nastupa na poznatom sarajevskom festivalu zabavne muzike “Vaš šlager sezone”, 1975. i 1976. godine, bila u ekipi kada sam organizovao najveći putujući festival „Hit ljeta 1977“, gde su se takmičili pjevači i pjevačice narodne i zabavne muzike. U ekipi su bili, pored Alme Ekmečić, Šaban Šaulić, Toma Zdravković, Kemal Monteno, Neda Ukraden, Zorica Brunclik, Meho Puzić, Miša Marković, Rade Vučković, Nedeljko Bilkić, Zoran Kalezić, Biljana Petrović, Dina Barjaktarević, a gosti su još bili, Asim Brkan i Žika Nikolić (Dinin muž). Tada smo imali 70 koncerata u 35 gradova. Finale je bilo u Beogradu na Stadionu JNA pred 40.000 gledalaca. Ludnica. Svojom atraktivnom pojavom Alma je plijenila na sceni, a aplauze, koje je dobijala najbolje govore koliko je bila njena popularnost iako je imala samo dvadeset godina.
Autor ovog teksta bio je svjedok da u bivšoj Jugoslaviji skoro da nije bio časopisa, a da Alma nije bila na naslovnoj strani, posebno su je forsirali beogradski listovi („Radio TV revija“, „Duga“, „Osmica“ …), a mnogigodišnji kalendari nisu mogli da prođu bez njenih fotrografija (usred zime) u kupaćem kostimu!
Sarađivao si i sa misicom Anom Saso?
-Da, sarađivao sam i sa Anom Saso, koja je osvojila titulu “Mis Jugoslavije 1982“, na priredbi koja je održao sarajevski Yu-tabloid „As“ u banjalučkoj sportskoj dvorani „Borik“ pred 7.000 posjetilaca. Miljenica glavnog i odgovornog urednika Džavida Husića, legendarnog novinara, Ana Saso, koja je, kako se pričalo u estradnim kuloarima, već unapred proglašavana za pobjednicu, pokušala se da se oproba i kao pjevačica. Iako je bila atraktiva i veoma seksi nije nešto uspjela u pjevačkoj karijeri.
Prve pokušaje imala je kod mene na turneji, koju sam organizovao 1983. Tada je zvjezda u usponu bio Sinan Sakić i sve se na turneji vrtjelo oko njega. Sa nama je bila grupa „Nervozni poštar“, koja je svojim specifičnim nastupom i pjesmama oduševljavala publiku. Jedno vrijeme Ana je sarađivala sa Danijelom Popovićem, bila je uspješna i manekenka. Da nekedašnja Ana Saso iz osamdesetih godina živi u današnje vrijeme sigurno bi bila na estradnom vrhu, jer seksi pjevačica sa istaknutim atrbutima i slabašnim glasom sada imate koliko hoćete. I sve dobro prolaze, jer se više gledaju nego što se slušaju.
Kako je došlo do saradnje sa misicom Dinkom Delić?
–Dinka Delić iz Zenice “Miss Jugoslavije 1984” bila mi je gost na nekoliko turneja, nije pjevala, nije igrala, sa njom sam samo, kao voditelj programa razgovarao o njenim nastupima i utiscima sa takmičenjima, govorila mi je o putovanju u London na izboru za “Miss svijeta”. Dovodio ju je Janez Tadić iz Sarajeva, poznati organizator estradnih događaja (bio je u vezi sa voditeljkom i balerinom Gordanom Magaš, aut.). Dinka je bila zahvalan sagovornik, elokventna, lijepih manira pričala mi je razne dogodovštine koje je imala na izborima, na putovanjima. Narod je volio da sve te ljepotice, koje su se pojavljivale u časopisima i dnevnim listovima na naslovnim stranama, na televiziji, vidi uživo. Bile su popularnije od fudbalera.
Misice moraju znati engleski
Potpisnik ovih redova dodaje da je Dinka Delić, tada studentkinja u Sarajevu bila veoma skromna i krotka djevojka, bila je manekenka član sarajevske modne agencije „Modesa“, koja je započela život poslije Zimskih olimpijskih igara. U jesen 1983. g. direktor marketinga Radio-televizije Sarajevo Orhan Džipa je u sali SO Novo Sarajevo organizovao kasting za potrebe marketinga RTS i ZOI. Na kasting se javilo oko 500 (?!) djevojaka, a selekciju je prošlo oko 150 da bi oko 50 najboljih nastavile da pohađaju školu mankenstvo koju je držala jedna poznata zagrebačka manakenka u nekadašnjem Radničkom univeritetu „Đuro Salaj“.
Od tih djevojaka poslije ZOI stvorena je prva modne agencija „Modesa“, kojom je rukovodio Zoran Radojčić, imala je svoje prostorije u Domu mladih, bila je veoma aktivna, djevojke, kojima su se pridružili i mladići, imali su mnogo nastupa po BiH i ostalim Yu-republikama.
Dinka se nije okušala u pjevačkim vodama mada se znalo da je muzikalna, svirala je klavir, govorila engleski. I baš, te dve stvari su odlučile da ona pobjedi u finalu u Sarajevu u „Zetri“ pred 12.000 gladalaca!
U polufinalu na izboru “Miss BiH” u Zvorniku Dinka je bila prva pratilja, pobjedila je Sarajka Aida Mehić. Aida mi je poslije „Zetre“, kada je osvojila lentu pratilje, ljutito rekla da se ne može pomiri činjenicom danije pobjednica i da ne zna zašto nije osvojila titulu “Miss Yu”.
-U Zvorniku sam bila pobjednica, a sada u Sarajevu samo pratinja, šta se to za samo nekoliko mjeseci promenilo, dodala je.
A zaboravila je da je za pobjedu odlučio klavir, oji je svrala Dinka i znanje engleskog jezika. A razlog je bio što je finale „Mis svijeta 1984“ bilo u Londonu pa je bila referenca da Yu-misica treba da zna engleski!?
Tekst: Zoran JAKŠIĆ