Iako Udruženje banaka BiH oštro odbacuje optužbe o dogovaranju cijena i ostvarivanju ekstraprofita, podaci ekonomskih analitičara, ali i svakodnevna iskustva boraca za zaštitu potrošača, pokazuju potpuno drugačiju sliku: tržište funkcioniše kao klasičan oligopol, stvarna konkurencija ne postoji, a klijenti su zatrpani nepreglednim tarifnicima koji ih guraju u finansijski ćorsokak, piše Srpskainfo.
Da banke posluju pod velom prividnog izbora, potvrđuje i ekonomska struka. Podaci pokazuju da je finansijski sektor u BiH prošle godine inkasirao profit od čak milijardu maraka, na šta je plaćeno samo 10 odsto poreza na dobit. Prema riječima ekonomista u RS samo u prvih šest mjeseci ove godine nekamatni i operativni prihodi premašili su 164 miliona KM, uz rast naknada za platni promet od 15 odsto. Razlika između kamata koje banke naplaćuju građanima na kredite (u prosjeku 7,35 odsto) i onih koje im daju na štednju (tek 2,20 odsto) stvara ogromnu maržu od 5,15 odsto, prelivajući novac direktno iz džepova deponenata u bankarske bilanse.
Međutim, pitanje koje najviše pogađa prosječnog čovjeka jeste: „Postoji li ikakva alternativa?“.
Predstavnica Udruženja za zaštitu potrošača „Don“ iz Prijedora Murisa Marić naglašava da građani na najavljena poskupljenja, poput novog rasta naknada za vođenje računa, nemaju nikakav uticaj.
– Kada biramo banku, uglavnom gledamo kamatnu stopu za na primjer dugoročni kredit, dok previđamo niz drugih nameta. Pored naknade za održavanje računa, rastu i provizije na transakcije, čak i oni koji koriste online bankarstvo plaćaju sve skuplje usluge, dok su na šalterima poskupljenja još drastičnija. O bankarskom sistemu smo generalno slabo informisani i imamo malo znanja o tome šta bi smjelo, a šta ne bi smjelo da nam se naplaćuje – ističe Marićeva.
Ona dodaje da su eventualne ideje građana o bojkotu ili blokadama poslovnica u praksi neizvodljive, upravo zbog zakonske prinude i odsustva alternative.
– Ako blokiramo jednu banku i odemo iz nje, moramo preći u drugu, jer smo po primorani da budemo klijenti neke od njih. Upravo zato i nema prave konkurencije. Ne postoji lista banaka koje imaju osjetno jeftinije održavanje ili provizije pa da svi pređu tamo. Sve one posluju po vrlo sličnom modelu i imaju ogroman broj klijenata. Agencija za bankarstvo je jedina adresa koja mora provjeravati opravdanost svakog poskupljenja, umjesto da se rast cijena pravda opštim poskupljenjima poput goriva – istakla je Murisa Marić.
Tvrdnje potrošača u potpunosti se poklapaju sa stavovima ekonomista, koji podsjećaju da u Srpskoj posluje svega osam domaćih banaka i osam sa sjedištem u FBiH, što u ekonomskoj teoriji predstavlja školski primjer oligopola u kojem nema stvarnog cjenovnog nadmetanja.
Ekonomista Milenko Stanić upozorio je da su banke klijente dovele pred svršen čin, skrivajući namete iza nerazumljive administracije. Kako navodi, nevjerovatno je da kod pojedinih banaka tabele sa cijenama naknada za fizička lica broje između 25 i 37 stranica, što prosječan građanin jednostavno ne može da prati. Klijenti se sa pravim iznosima troškova suočavaju tek u momentu potpisivanja ugovora, kada ih službenici tek usput upute na obimne tarifnike.
I ekonomista Zoran Pavlović ukazuje da finansijske institucije funkcionišu po sistemu takozvanog „usaglašavanja kondicija“, gdje se namjerno ne obaraju naknade kako se ne bi pravila međusobna konkurencija. Ljudi koji traže kredit, u trci za rješavanjem egzistencijalnih problema, prihvataju čitav niz kreiranih parafiskalnih nameta po automatizmu, bez prostora za pregovore.
Izvršna direktorica Udruženja građana „ToPeeR“ iz Doboja Snežana Šešlija podvlači da je iluzija kako građani prelaskom iz jedne banke u drugu mogu proći povoljnije.
– Razlike su minimalne i sve se svodi na isto. U jednoj banci vam je održavanje računa dvije marke, ali je provizija 12. U drugoj je održavanje pet maraka, a provizija 11. Građani nemaju adekvatne informacije o tome šta sve plaćaju ako imaju račun ili karticu, jer banke u određenim periodima same podižu cijene za najmanje tri vezane usluge: naknadu pri svakom korištenju kartice, održavanje računa i provizije. Čak i ako vam račun miruje i nemate nikakvog prometa, banka vam mjesečno skida od 10 do 30 maraka – navodi Šešlija.
Ona upozorava da su udruženja za zaštitu potrošača nemoćna jer je bankarski sektor pod okriljme Agencije za bankarstvo i ombudsmana, ali je upitno da li štite klijente ili interese krupnog kapitala.
– Građani postaju svjesni problema tek kada upadnu u nevolju, kada im poslije šest mjeseci neprimanja plate stigne opomena ili obavještenje o ogromnom minusu. Ljude na lošije uslove tjera muka i gola egzistencija, pa tako ulaze u klasično dužničko ropstvo. Pritom su izloženi agresivnim marketinškim trikovima banaka. Reklamiraju vam da ćete dobiti kredit za pet minuta, a onda vas izmaltretiraju i na kraju odbiju jer imate 56 godina. Lično ne znam nijednu banku koja je u praksi zaista opravdala ono što je obećavala u svojim oglasima – dodala je Snežana Šešlija.
Da je revolt građana i struke opravdan, uveliko potvrđuje i činjenica da je čak i zakonodavac u Srpskoj morao intervenisati zabranom naplate naknada za podizanje novca na matičnim bankomatima i vođenje kreditnih partija, dok novi Zakon o platnim uslugama, koji stupa na snagu početkom 2027.godine nalaže da :„Banke pružaju usluge osnovnog platnog računa besplatno ili uz razumnu naknadu uzimajući u obzir njene stvarne troškove“.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.