Dvije godine poslije rata u BiH vijest o operaciji na otvorenom srcu bila je udarna u svim informativnim programima, a ubrzo nakon toga Alija Izetbegović otvorio je Kliniku za kardiokirurgiju u Tuzli.
O tim povijesnim danima za Fenu je govorio prof. dr. Emir Kabil, koji posebno ističe entuzijazam i želju kompletnog tima da pokaže kako “tamo u nekoj BiH” i “tamo nekoj Tuzli” postoje profesionalci koji izvode operacije na otvorenom srcu.
“Bio je to vrhunski događaj u zdravstvu. Prije toga imali smo edukaciju u SAD-u, bio sam koordinator projekta iz BiH, a doktor Jacob Bergsland, koji je za vrijeme rata radio u Tuzli u Norveškoj bolnici, praktički je rekao: “Hajdemo praviti kardiocentar i kardiovaskularni centar u Tuzli”. To je za to doba bila utopija i kada su u pitanju prostor i kadrovi, ali smo iskoristili vezu s Amerikancima i svoje ljude smo poslali na edukaciju. Imali smo ljude s vještinom i bila je pozitivna klima. Kada vam Amerikanci poslije rata pomognu, USAID posebno, onda se to moglo napraviti, a inače nismo imali nikakvih financija u to vrijeme.
Ipak, želim kazati, nije presudan novac, nego je presudna dobra volja ljudi koji su na odgovornim rukovodećim mjestima”, kaže prof. dr. Emir Kabil.
Nakon priprema, dodao je, urađena je prva operacija na kucajućem ili otvorenom srcu, što je tada bila velika atrakcija, a koja se i danas ne radi u nekim zemljama.
“Napravili smo tu operaciju koja će biti pokretač svih procesa u zdravstvu. Pokrenut je razvoj laboratorija, razvoj kardiologije, razvoj interventne kardiologije, razvoj kompletne medicine”, ističe dr. Kabil.
Poslije prve, kao na pokretnoj traci radile su se iduće operacije. Pacijenti su imali povjerenje, a rezultati impresivni… Dva i pol desetljeća poslije on je mišljenja kako bi se teško mogli postići rezultati iz 1998., a navodi i razloge.
“Sada kada vidim kakve probleme imaju institucije, da se bore s dva upravna odbora, jednostavno ne mogu vjerovati da je to moguće jer sam 3-4 godine u penziji i nisam involviran u procese. Načujem neke stvari pa, recimo, u to vrijeme 1998. kada su bili mnogo manji resursi, financijski resursi, plaće doktora i sestara, čini mi se da je bilo povoljnije jer ljudi nisu mislili samo na sebe, mislili su na benefite cijele zajednice, a danas je drugačije”, kaže doktor.
Poslije rada u UKC Tuzla otvorio je i Centar za srce.
Osjetio je, dakle, rad u javnom i privatnom sektoru. Njegov moto je da je život bez rizika najveći rizik. Poslije iskoraka 1998. godine globalno kao društvo kaskamo za suvremenim svijetom. Na kraju smatra kako je kotač pokrenut i da će se kardiokirurgija u BiH razvijati, ali je potrebno napraviti sistem.
“Proces je nezaustavljiv, ima i pozitivne i negativne strane. Mislim kako će iz ovog broja klinika i institucija doći do diferencijacije, da će najbolje opstati. U ovom trenutku šest kardiokirurgija za BiH s tri i nešto miliona stanovnika jako je puno. I propadanje nekih institucija bit će pozitivna stvar za zdravstvo jer će ostati oni najbolji. Problem je što javni sektor ne može “umrijeti”, ali se kvaliteta može drastično urušavati. Kolo se pokrenulo i kardiokirurgija će se sigurno razvijati, ali je bitno da lideri koji vode centre daju mogućnosti najboljim kadrovima”, kazao je prof. dr. Kabil.•