Neprospavane noći, zaostale plaće, nerazumijevanje, molbe, protesti, rad do iznemoglosti i na kraju umjesto da nadređeni izmire sva dugovanja, rudari su i dalje u neizvjesnosti, prepušteni sebi i da sami odustanu.
Vijest koja je potvrdila da se bliži kraj rudnicima i da bi zanimanje rudar u skorijoj budućnosti moglo postati prošlost, jeste i zatvaranje škole! Nakon 77 godina postojanja, Mješovita srednja rudarska škola u Tuzli će, nakon što u ovoj školskoj godini isprati svoju posljednju generaciju, pravno prestati da postoji. Odluka je to Vlade Tuzlanskog kantona, koju još treba da potvrdi Kantonalna skupština.
Rudar Adem Bečirhodžić smatra kako je rudarima obećano svašta, a sada su na rubu propasti, ovo je njegov stav:
„Od najave blagostanja do konačne propasti rudnika, osnivanje Koncerna prije 14 godina trebalo je da bude spas za sedam rudnika u FBiH. EPBiH bi tako postala najjača kompanija u državi sa sigurnim snabdijevanjem ugljem dok bi rudnici dobili sigurnog kupca. Rudarima su obećani bolji uslovi rada, modernizacija opreme, bolje plate i sigurnost. Skoro deceniju i po kasnije zbog očajnog stanja i finansijske dubioze rudnicima prijeti stečaj, rudari su na rubu egzistencije a EPBiH troši stotine miliona KM na ugalj iz privatnih rudnika. Zvanično u rudnike se ulagalo, ali i nenamjenski trošilo. Investicijske nabavke za rudnike u sastavu Koncerna provodila je Elektroprivreda BiH.
Primjer pravi, a pisao sam i ranije je nabavka Sistema transporta uglja i mehanizacije za potrebe Rudnika mrkog uglja Kakanj. Oprema vrijedna 2,7 miliona maraka je uzalud kupljena jer jama Begići-Bištrani nije projektovana za ovu opremu. Posao je realizovan iako su odgovorni bili na vrijeme upozoreni. Sada u jami “Begići” radi manje od 500 radnika gdje je na bolovanju preko 200 radnika sve zbog lošeg upravljanja SDA kadrova zbog koji su neki bili na sudu kao i onih visoko pozicioniranih političara SDA koji su odobrili projekte u jami Begići. Danas ti isti kadrovi nisu u mogućnosti skrpiti jednu smjenu da pokrenu proizvodnju. Još žalosnije je što ovih dana kada se vlast mijenja mlade radnike (glasaće SDA) koje su oni nedavno zaposlili sa pomenutog pogona sad prebacuju na površinski kop “Vrtlište” da ih oslobodi od jamskih hodnika jer su im to i obečali prije zaposlenja.
Od osnivanja Koncerna je 14 godina Rudnici pred stečajem, bez obzira na utrošene stotine miliona. Danas je stanje u rudnicima očajno, a uslovi u kojima rade rudari katastrofalni, ali još je žalosnije što sol na ranu rudarima daje reprezentativni sindikat na čelu sa Sinanom Husićem koji o tome šuti.Od obećanog blagostanja u Koncernu ostali su samo potrošeni milioni, pad proizvodnje u isto vrijeme kada Rudnici imaju višak radnika a fali im rudara.
Za sve ove činjenice odgovornost nije na Elektroprivredi i upravama koje je postavljala da upravlja Rudnicima već je odgovornost na radnicima rudnika tako tvrde iz EPBiH, nakon skoro deceniju i po njihovog vladanja Rudnicima. Na kraju svi se s razlogom pitamo hoće li “Trojka” uspjeti ovaj Koncern staviti na zdrave noge pored svih gore navedenih činjenica“.
Iako su rudnici uglja u lošoj situaciji, podaci pokazuju rast izvoza. Bosna i Hercegovina izvezla je prošle godine šest puta više uglja nego u godinu ranije, a trend masovne rasprodaje ovog energenta započet u jeku svjetske energetske krize, nastavio se i u prva tri mjeseca 2023. godine. Najveći kupac i dalje je Srbija, u koju odlazi i do 80 posto mrkog uglja iz BiH, dok su Hrvatska, Austrija, Francuska i Mađarska kupci koji iz BiH nabavljaju daleko manje količine ovog energenta.
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH mrki ugalj u Srbiju najviše izvoze rudnici iz Banovića, Foče, Ugljevika, Tuzle, Breze, Zvornika, Doboja, Živinica, Visokog i Brčko distrikta.
Panična kupovina Srbije i odnos vlasti BiH prema svom energentu koja nije spriječila rasprodaju, bio je glavni razlog zbog kojeg su građani prošle godine mjesecima čekali na isporuku uglja i prelazili na druge energente, najčešće na struju.
Nažalost, situacija je kompleksna, a dodatno sve otežava i EU čija direktiva ide u smijeru konačnog ukidanja potreba za ugljem kako bi se uticalo na smanjenje zagađenja zraka. To sve vodi ka ukidanju rudnika, nestajanju profesije rudara i dovođenja ogromnog broja ljudi bez posla i primanja.
Zoran Pavlović, ekonomski analitičar za Bosnainfo kratko je komentirao ovu situaciju:
„Situacija je složena, ugalj se uglavnom koristi za proizvodnju električne energije pa je sad i pitanje šta je cijena električne energije u odnosu na troškove proizvodnje. U biti je rad tih rudnika direktno ovisan od prodajnih cijena koje mogu da postignu od proizvođača struje ili u izvozu ako se izvozi ugalj. Ako nema potražnje za ugljem, a vidimo da ona pada, zbog toga što EU pokušava da smanji nivo zagađenja naše planete i onda da se smanji proizvodnja struje iz tih izvora, da kažem koji zagađuju i onda to naravno ima uzročno-posljedičnu vezu da ako vam je cilj da smanjite zagađenje onda smanjite i proizvodnju struje, onda ste smanjili potrebu za proizvodnjom uglja, a to znači da treba manje radnika i onda su i manje plate. A, ovo što se ne isplaćuju plate to je već pitanja menadžmenta, poslovanja, koji bi trebao da radi na tome da se to ne dešava“.
I ovo je sve reklo bi se „vrh ledenog brijega“, problema mnogo, a rješenja ni u najavi…