Sličan problem opisuje Allie, majka troje djece iz Connecticuta, koja kaže da njena djeca znaju čitati i pisati u skladu sa svojom dobi, ali “jednostavno to ne žele”. Smatra da su ekrani “ogroman faktor” u manjku interesa za čitanje te dodaje da se “knjige ne mogu takmičiti s ekranima”.
Podaci pokazuju da nije riječ samo o dojmu roditelja. Istraživanje provedeno u SAD-u 2023. otkrilo je da čak 31 posto 13-godišnjaka “nikada ili gotovo nikada” ne čita iz zabave, dok je 1984. takav odgovor dalo samo osam posto djece iste dobi, prenosi HuffPost.
Allie je primijetila i dugoročne posljedice takvog stava. Kada je njen sin tinejdžer polagao prijemni ispit za privatnu školu, “rezultati iz dijela ispita koji se odnosi na čitanje i vokabular bili su mu katastrofalno niski”, unatoč tome što je imao odlične ocjene iz naprednog engleskog.
– Budući da nije čitao iz zadovoljstva, primijetila je Allie, nije bio dovoljno izložen prilikama da “upije” novi vokabular i vježba vještine razumijevanja pročitanog.
Roditeljima koji su odrasli uz knjige teško je gledati kako njihova djeca čitanje smatraju zastarjelim. Kako kaže Allie, djeca ne samo da ne “stječu vokabular i razumijevanje” koji su im potrebni, već “propuštaju i radost čitanja te ono što mogu naučiti o svijetu”.
Postavlja se pitanje kako je došlo do ovakvog stanja. Je li kriva pandemija koja je učenike zatvorila u virtuelne učionice? Jesu li problem ekrani? Ili promjene u obrazovnim metodama? Odgovor je potvrdan na sva tri pitanja.
Chrystine Mitchell, doktorica nauka i direktorica u Institutu za obrazovanje u ranom djetinjstvu, potvrdila je da je “pandemija izazvala poremećaje u temeljnoj pismenosti”. Ti su poremećaji, kaže, uključivali nedosljedne pristupe učenju i nepravednu pretpostavku da sve porodice imaju jednak pristup tehnologiji. Kao rezultat toga, istraživanje organizacije NWEA iz 2021. pokazalo je da su se učenici vratili u školu sa otprilike 10 sedmica zaostatka u učenju čitanja.
Iako je prijelaz na tehnologiju kao primarni alat za podučavanje započeo i prije pandemije, “nakon nje dogodio se značajan porast”, kaže Mitchell. Taj je pomak, prema njenim riječima, “doprinio tome da vrijeme provedeno pred ekranima u školama zamijeni tradicionalno vrijeme za čitanje kvalitetnih tekstova”.
Prema izvješću organizacije Common Sense Media iz 2021., vrijeme koje djeca dnevno provode pred ekranima poraslo je za 17 posto tokom pandemije, pri čemu su djeca u dobi od 8 do 12 godina u prosjeku provodila pred njima četiri do šest sati dnevno.
– Teško je takmičiti se s neprestanom stimulacijom koju pružaju ekrani, priznaje Wexler.
Kada se tome doda vrijeme provedeno kod kuće na tabletima i pametnim telefonima, to može dovesti do promjena u rasponu pažnje.
– Prekomjerno vrijeme pred ekranima uvježbava mozak učenika za brzu, površinsku obradu informacija, umjesto za usredotočeno čitanje, zaključuje Mitchell.
Mitchell savjetuje da “za prosvjetne radnike izazov leži u pronalaženju prave ravnoteže” između učenja tehnike čitanja i razvijanja razumijevanja.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.