„Prema tome, mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto pa da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Karadžić i gospodin Krajišnik to objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid.“
Ovo su riječi Ratka Mladića, nekadašnjeg monstruoznog komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), izgovorene 1992. godine na sjednici Skupštine bosanskih Srba tokom rasprave o strateškim ciljevima.
Mladić je umro 27. augusta 2026. u pritvoru Ujedinjenih nacija u Hagu, gdje je služio kaznu doživotnog zatvora.
Mladić je 8. juna 2021. pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata, širenje terora među civilima Sarajeva, protivpravne napade na civile te uzimanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce.
Nije proglašen krivim po tački optužnice koja se odnosila na genocid u šest općina – Foči, Vlasenici, Ključu, Sanskom Mostu, Kotor-Varoši i Prijedoru – ali je za zločine počinjene u tim i drugim općinama osuđen po drugim tačkama optužnice.
Ulazak u Srebrenicu i otvorene prijetnje
Nakon što su snage VRS-a 11. jula 1995. ušle u Srebrenicu, Mladić je pred televizijskim kamerama rekao:
„Evo nas, 11. jula 1995. godine, u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednoga velikog praznika srpskoga poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se posle bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru.“
Dan kasnije, u presretnutom razgovoru s neimenovanim oficirom VRS-a, rekao je:
„Evakuirat ćemo sve, i ko hoće i ko neće.“
Na sastancima s predstavnicima bošnjačkog stanovništva u hotelu „Fontana“ 11. i 12. jula iznio je još direktniju prijetnju:
„Možete opstati ili nestati.“
Dokumenti koji su prethodili genocidu
Prema interaktivnom narativu „Srebrenica: genocid u osam činova“, ono što se u Srebrenici dogodilo u julu 1995. nagoviješteno je dokumentima usvojenim još 1992. godine, a potom je postupno provođeno u godinama koje su uslijedile.
Skupština Srpske Republike Bosne i Hercegovine na 14. sjednici, održanoj 16. maja 1992, usvojila je šest strateških ciljeva srpskog naroda. Treći cilj podrazumijevao je uklanjanje Drine kao „granice koja razdvaja srpske države“ – Republiku Srbiju i Republiku Srpsku.
Mladić je 19. novembra 1992. potpisao Direktivu broj 4, kojom je definiran način provođenja tog cilja:
„Neprijatelju nanositi što veće gubitke i prisiliti ga da sa muslimanskim stanovništvom napusti prostore Birača, Žepe i Goražda.“
Tokom zime 1992/1993, usljed vojnih operacija i progona, desetine hiljada stanovnika etnički očišćenih bošnjačkih naselja u dolini Drine potražile su utočište u enklavama Srebrenica, Žepa i Goražde.
Zbog teške humanitarne situacije u Srebrenici, u kojoj se nalazilo oko 40.000 izbjeglica, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija 16. aprila 1993. usvojilo je Rezoluciju 819 i Srebrenicu proglasilo prvom „zaštićenom zonom“ u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić 8. marta 1995. potpisao je Direktivu broj 7, kojom je naloženo „stvaranje uslova totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi“.
Komanda Drinskog korpusa VRS-a početkom jula 1995. izdala je naređenje za operaciju „Krivaja ’95“, kodni naziv napada na Srebrenicu. Snage VRS-a do 10. jula stigle su nadomak grada, a dan kasnije ušle su u zaštićenu zonu UN-a. U danima koji su uslijedili počinjen je genocid nad Bošnjacima Srebrenice.
„Svratim, ubijem nekog uz put“
Mladić je pravosnažno osuđen i zbog kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva, čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom.
Jednu od njegovih izjava u augustu 1993. kamerom je zabilježio kanadski Srbin Milan Lešić:
„Kad god krenem pored Sarajeva, svratim, ubijem nekog uz put. Zato je prekinut ovaj saobraćaj bio za Sarajevo /nerazumljivo/ snajperski. Uzmem, sredim Turke, ko ih j*be.“
Mladićeve izjave, zajedno s vojnim dokumentima, presretnutim razgovorima i snimcima, korištene su kao dokazni materijal u postupcima pred Haškim tribunalom.
Ratni zločinac Ratko Mladić umro je danas, 27. avgusta 2026. u 85. godini, dan uoči 32. godišnjice drugog masakra na sarajevskoj pijaci Markale čime je na svojevrsni način zaokružena puna slika jednog od segmenata provođenja genocida čiji je glavni izvođač Mladić bio.
Životni put Ratka Mladića je trajno označen kao put ratnog zločinca i u svijesti Evrope i svijeta bit će zapamćen kao jedan od najvećih zločinaca modernog doba.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.