Živinice sa ovim slučajevima su posebne, jer se sa diplomama skrbi cijela porodica

Radi se o lokalnoj zajednici koja bilježi ubrzani privredni razvoj. Slično je u mom gradu Srebreniku. Grad koji je doživio razvoj od željezničke stanice do moderne urbane sredine. Pretpostavljam da toga ima diljem naše BiH. Međutim, Živinice sa ovim slučajevima su posebne, jer se sa diplomama skrbi cijela porodica. Tako je u Srebreniku gdje je univerzitetski profesor, koji je napredovao od vozača instruktora , zbrinuo sa diplomama još znatno šire. To je za svaku pohvalu. Toliku brigu za obrazovanjem, svoje porodice i svoji, rijetko se ko pobrinuo.

Vrhunac je da nam je električar napredovao do doktora nauka, pa čak i akademika i rektora. Kod istog su mnogi doktorirali i stekli nastavnička zvanja. Zato me čudi zavist prema ovim slučajevima.

Rijetki su oni koji se ne vole hvaliti. Dipolomu jednog sugrađanina koji se hvalio da je završio Ekonomski fakultet u Tuzli sam službeno provjeravao. Naravno, nema ga u evidenciji. Nažalost ovaj slučaj niko nije službeno provjeravao. Pretpostavljam zašto. I zašto bi kada federalni ministar policije ima sve diplome i još je bogat. Kaže da su mu privatna auta bolja od službenih. Zato me buni ova optužba u” slučaju Živinice”. Kakvi su to dokazi potrebni da bi se optužio ; da je čovjek nabavio porodici diplome, radna mjesta i imovinu. Valjda je dužnost svakog građani da to uradi. U “mrskom socijalizmu ” su se plaćale kazne ako se ne ide u škole. U tom ” ogavnom” sistemu sam sa završenim fakultetom i nepunih 23 godine, prije 50 godina ( 30.06.1976.) dobio stipendiju, besplatno školovanje, radno mjesto. dobru platu i stan. Danas djeci se to obezbjeđuje privatno. Sve je privatno. Čak i ono javno kao u slučanu Živinice. U javnoj zdravstvenoj ustanovi. S toga da zaključim ovaj slučaj koji nije slučaj. Ovo je način ili obrazac ponašanja. Ovo nije niti krivični slučaj.

Niko nije još podigao optužnicu za oduzimanje doktorske i magistarske disertacije. Zato ovaj slučaj ukazuje na veći slučaj. Slučajno nam stanovništvo odlazi iz države. U gradovima i državi koja broji hiljade milionera i stotine milijardera imamo slučajno siromaštvo penzionera i građana u socijalnim potrebama.

Zato smo slučajno na dnu ljestvice razvijenosti i prvi po kriminalu. Sasvim slučajno. To je naš vrhunac. To je volja naroda da imamo ovakvu vlast. Sasvim slučajno.