Državne politike potiču proizvodnju energije na farmi: Gdje je BiH?

Bosna i Hercegovina još uvijek nema razvijen industrijski sektor bioenergije, iako raspolaže značajnim potencijalom. Prema dostupnim analizama, proizvodnja energije iz poljoprivrede i farmi nalazi se u ranoj fazi razvoja, bez većih komercijalnih biogasnih postrojenja koja bi imala značajan uticaj na energetski sistem.

Struktura proizvodnje električne energije u našoj zemlji i dalje je jasno određena tradicionalnim izvorima. Termoelektrane na ugalj učestvuju sa 59,4% ukupne proizvodnje, dok hidroenergija čini oko 32%. Ostali obnovljivi izvori, uključujući vjetar i solarnu energiju, učestvuju sa 8,6%, pri čemu biomasa i biogas nemaju značajniji udio u energetskom miksu.

Obaveze i ciljevi prema EU standardima

BiH je od 2021. godine potpisnica Global Methane Pledge inicijative, međunarodnog sporazuma pokrenutog na COP26 u Glasgowu, kojim se zemlje obavezuju na smanjenje emisija metana za najmanje 30% do 2030. godine u odnosu na 2020. godinu. Dodatno, kroz Integrirani energetski i klimatski plan, BiH je definirala pravce smanjenja emisija stakleničkih gasova.

U poređenju s Evropskom unijom, razlika je značajna. Oko 47,3% električne energije u EU dolazi iz obnovljivih izvora, gdje dominiraju vjetar, solarna i hidroenergija, pokazuju posljednji podaci Eurostata, dok biomasa i biogas zajedno čine važan dio energetskog sistema u sektoru grijanja, gdje je jedan od dominantnih obnovljivih izvora i učestvuje sa oko 59% u potrošnji.

Učiti od Njemačke

Kada je riječ o “energiji sa farmi”, ona se uglavnom odnosi na biogas i biometan iz stajnjaka, poljoprivrednih ostataka i organskog otpada.

Apsolutni lider u ovoj proizvodnji na EU tržištu je Njemačka. Podaci Međunarodne agencije za energiju (IEA), pokazuju da je proizvodnja biogasa, koji se prvenstveno koristi za proizvodnju struje i kogeneracije (struju i toplotu), u 2024. godini bio visoko koncentrisan (53% proizvodnje u EU).

Krajem prošle 2025. godine u Njemačkoj je bilo oko 9.315 biogasnih postrojenja za proizvodnju električne energije i dodatnih 290 postrojenja za proizvodnju biometana, što ukupno čini više od 9.500 instalacija. U početku je ova industrija bila zasnovana na velikim digestorima koji koriste energetske kulture (kukuruz, sirak, šećerna repa i dr.), ali se otvorio put prema manjim digestorima koji koriste stajnjak, postrojenjima za nadogradnju te fleksibilnoj proizvodnji energije.

Postrojenja su u ovoj državi sada pretežno zasnovana na farmama. Energetske kulture i stajnjak čine najveći dio sirovine, dok komunalni biootpad te ostaci iz industrije, trgovine i poljoprivrede čine ostatak. Razvoj ovih postrojenja direktno je vezan za državnu politiku poticaja, prije svega kroz Zakon o obnovljivim izvorima energije (EEG).

EEG sistem poljoprivrednicima i investitorima garantuje stabilan otkup električne energije proizvedene iz biogasa po unaprijed definisanim uslovima, kroz dugoročne ugovore i tzv. tržišne premije. To znači da proizvođač energije ne zavisi u potpunosti od tržišnih cijena, nego ima sigurnost prihoda. Dodatni poticaji uvedeni su kako bi se usmjerila struktura sirovina.

U početnim fazama razvoja, važan je bio tzv. “Nawaro bonus”, koji je nagrađivao korištenje obnovljivih poljoprivrednih sirovina poput kukuruza i drugih energetskih usjeva. Kasnije su uvedene i mjere koje posebno favorizuju korištenje stajnjaka i otpada iz stočarstva, s ciljem smanjenja emisija metana iz poljoprivrede i jačanja cirkularne ekonomije na farmama.

Prema analizama evropskih i industrijskih izvora, velika većina biogasnih postrojenja u Njemačkoj razvijena je upravo uz ovakav oblik javne podrške, što pokazuje da je sektor u velikoj mjeri vođen državnim poticajima, a ne isključivo tržišnim mehanizmima. Njemački model se često navodi kao primjer kako stabilna i dugoročna energetska politika može ubrzati ulaganja na nivou farmi i pretvoriti poljoprivredu u aktivnog učesnika energetskog sistema.

Širi evropski trendovi

Proizvodnja biometana je u porastu u većini evropskih zemalja, pri čemu Njemačka (29% proizvodnje u EU), Francuska, Italija, Danska i Nizozemska zajedno čine 93% proizvodnje u EU.

Svaka od zemalja razvija vlastiti pristup:Francuska – snažno širi biometan (ubacivanje u gasnu mrežu)Italija – mnogo farmi koje proizvode energiju za vlastite potrebe + prodajuDanska – lider u korištenju stajnjaka (visoka efikasnost, malo “energetskih usjeva”)Nizozemska – tehnološki napredni sistemi i snažna politikaPoljska – raste broj farmi sa mini-biogasnim postrojenjimaŠvedska – fokus na otpad i kanalizacijski muljLatvija, Portugal – visok udio obnovljive energije uopšte, ali manje farm-based sistema

Prema podacima Evropsko asocijacije za biogas (EBA) EU je u 2024. proizvela oko 22 milijarde m³ biogasa i biometana, a cilj je 35 milijardi m³ biometana do 2030. godine.

Region spor, ali stabilan

Prema podacima HROTE-a, HERA-e i sektorskim analizama obnovljivih izvora, naš najbliži evropski susjed, Hrvatska ima više od 30 aktivnih biogasnih postrojenja, uz približno 48 MW instaliranog kapaciteta, pri čemu je sektor najvećim dijelom vezan za poljoprivredu i stočarsku proizvodnju.

U Srbiji radi oko 45 biogasnih postrojenja u punom kapacitetu, dok se dodatnih 50 i više nalazi u fazi izgradnje ili pripreme. I dalje se smatra da je sektor u ranoj fazi razvoja. Najveći broj postrojenja koncentrisan je u Vojvodini, gdje se kao sirovina koriste poljoprivredni ostaci i otpad iz stočarske proizvodnje.

Kada je riječ o BiH, već smo pisali o biogasnim postrojenjima – Gold MG, Spreča i Tomislavgrad, no naši potencijali su daleko veći. Pozivajući se na podatke Agencije za statistiku, People in need Zapadni Balkan, naveo je da se u BiH se godišnje proizvede više od 5,95 miliona tona stajnjaka.

Stručnjak za kratkotrajne zagađujuće materije koje utiču na klimu, Hamdija Mujezin, u svom tekstu pojašnjava da bi se od ove količine, kada bi se sva iskoristila za biogas, moglo proizvesti 280 GWh struje godišnje, što bi pokrilo gotovo polovinu proizvodnje jedne termoelektrane snage 100 MW. Osim toga, godišnja proizvodnja toplotne energije iz biogasa mogla bi doseći 400 GWh, što bi bilo dovoljno za grijanje desetina hiljada domaćinstava.

Ako bi se biogas pretvorio u biometan, moglo bi se proizvesti oko 65,5 miliona litara ekvivalenta benzina, što bi moglo zamijeniti gorivo za približno 72.780 vozila s prosječnom godišnjom potrošnjom od 900 litara goriva.

Ekološki efekti su jednako impresivni – smanjenje emisija CO₂ za 18 miliona tona godišnje ekvivalentno je sadnji 18 miliona stabala, piše Agroklub.