I sama sam prolazila tim istim poljem, skupila šest klipova na kojima je ostala šuška i od njih napravila ukras za ogradu i dvorište. Nemam za koga pabirčiti ili paljetkovati, eventualno labudove i divlje patke koji će zimovati na bajeru.
Ona je ponovo otišla i napunila klipovima jednu veliku torbu, kaže, da ima za kokice. A u polju ostalo kukuruza za nahraniti ihaj-haj životinja.
Nekada se pazilo na svako zrno
Nekada su naši stari nakon berbe kukuruza išli u pabirčenje ili paljetkovanje- sakupljanje ostataka, paljetaka ili, kako se još kaže, pabiraka, koji ostanu na njivi nakon skidanja ljetine, poslije žetve ili berbe.
Nisu se domaćini nekada samo tako razbacivali s ostacima. Kad bi prošla berba, vlasnici polja bi sami išli skupiti ono što je ostalo jer se pazilo na svako zrno. Bilo je i onih koji su u polje pustili kokoši ili svinje da pojedu ostatke.
Oni drugi, koji nisu imali svoje ljetine, a imali su nešto domaćih životinja, išli su u pabirčenje jer im je dobro došla takva hrana tokom zime.
“Velike su prednosti paljetka, jedini nedostatak je formalno-pravna narav uzimanja tuđega bez znanja i dopuštenja, ali nije da se ne da riješiti s ovjerom pristanka kod javnog bilježnika”, našalio se prof. dr. sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku.
Osim čitavih klipova, polje nakon berbe bude i puno oklasaka koji su nekada služili za potpalu vatre.
“Idi po ajdamake”, zapovijed je koju sam često slušala zime ’91. na ’92. kada smo se grijali na peć na drva u Sikirevcima. Bio je to posao za djecu jer vreća ajdamaka nije bila teška za donijeti. Bila sam sretna kada su mi dopustili da potpalim vatru njima, piše Agroklub.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.