U Bosni i Hercegovini?
Presuda je samo jedan od prijedloga. Milorad Dodik je dobio godinu zatvora, ali ne žurimo – čeka se da vidimo šta ON kaže. Jer ipak, živimo u zemlji gdje sudska presuda ima snagu najave vremenske prognoze: može biti tačna, ali ako lider kaže da neće padati kiša – suho je.
Dakle, imamo pravosnažnu presudu – žao nam je, nema više žalbe. Kraj? E pa nije baš. Jer, postoji opcija apelacije Ustavnom sudu BiH. Ne zato da bi se kazna poništila, već eto – reda radi. I, naravno, da se stvori dodatna konfuzija. Bitno je naglasiti da apelacija ne odgađa izvršenje presude. Ali nećemo se sad zamarati “sitnicama” kao što je – izvršenje presude.
Jer, svi znamo, najvažnije je kako će Mile reagovati. Hoće li reći: „Neću u zatvor, neću platiti kaznu, neću priznati presudu“? Ako to kaže, šta onda? Pa ništa novo – sve već viđeno. I tad nastupa Sudska policija, CIK, SIPA, možda i komunalna policija, sve zavisi ko se prvi sjeti da bi možda trebalo nešto uraditi.
Dodik je, čekao ovu presudu da bi odlučio šta dalje. Jer logično – sud ne odlučuje, nego on. Pokušao je trgovati sa svime, valjda misleći da je pravosuđe tržnica: „Daj mi oslobađajuću, evo ti ukinuti zakon visokog predstavnika“. I ne treba zaboraviti – cijelo vrijeme tražio je upravo to: oslobađanje. Jer za njega, zatvor nije opcija. Eventualno vikend na Jahorini, ali ćelija? Nema šanse.
Ako kojim slučajem i odluči da ne ide u zatvor, uvijek može reći da će platiti kaznu – jer je i to ponuđeno. Zamislite taj luksuz: Otkupiš godinu zatvora kao da plaćaš parking. Neki zbog neplaćenog računa idu direktno pod blokadu, a neki zbog napada na ustavni poredak dobiju ponudu „plati i idi kući“. To je pravda, ali „dodikovska“.
A šta ako ni to ne uradi? Pa, moraće ga neko uhapsiti. I to neko iz stvarnog svijeta, a ne iz bajki. Možda SIPA, možda neko iz CIK-a… ili da čekamo da Mile sam kaže: „Evo me, spreman sam za zatvor“. Mada je veća šansa da će osnovati vlastiti CIK, vlastiti sud, možda i vlastiti zatvor, gdje će on odlučivati ko ide, a ko ostaje.
I na kraju – šta nas stvarno čeka? Njegovo povlačenje iz politike? U ovoj fazi to zvuči kao naučna fantastika. Kako neko da se povuče iz nečega što smatra svojim? Ne samo da neće prepustiti vlast nikome, nego je neće dati ni vlastitoj djeci. Jer politika nije karijera, to je misija – i to ne Bosni, nego Putinu. Pitanje je samo: koliko duguje kome, i šta još mora odraditi?
Presuda je tu. Papir trpi sve. Hoće li Dodik? Ili ćemo opet gledati predstavu u kojoj se sudije, policija i institucije klanjaju pred njegovom voljom? U zemlji u kojoj lideri pišu zakone na salvetama, možda je i ovaj slučaj samo još jedna epizoda serije “Ko nas, bre, sudi?”
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.