Stranka Milorada Dodika je već duže vrijeme „na konopcima“, ali je protivnik totalno nepripremljen i ima lošu taktiku.
Pobijedila je Dodikova Duboka stranačka država – odnosno sistem pažljivo izgrađivan godinama samo da bi se na (svaki) dan izbora uredno postrojio i učinio ono za šta je plaćen i nagrađen. Funkcijama, sinekurama, manjim ili većim državanim plaćama… poslovima.
Svi imaju svoju cijenu… neko zaposlenje ili sitnu uslugu, neko milionske poslove i privilegije… ali ta šema uredno „fercera“.
Kako je izlaznost mala (a to svjedoči o apatiji birača), jasno je zašto onda SNSD uvijek nekako „ubode“ tih desetak hiljada glasova više. Međutim, nije toliki problem u Dodiku i njegovoj poljuljanoj i nikada slabijoj mašineriji, koja opasno posustaje na svakoj političkoj uzbrdici, već u opoziciji, koja se doslovno decenijama!? „dogovara“ oko „zajedničkog nastupa“, koji se nikada suštinski – ne dogodi.
Uvijek je to nekako „blizu“, ali nikada dovoljno blizu da se ostvari pobjeda. Time je i frustracija sve veća. SNSD i Dodika sa vlasti mogu „otjerati“ samo neki „novi glasači“. Oni koji obično ne izlaze na izbore, zbog oportunizma ili pak misle da se „ništa neće promijeniti“.
I neće ostane li sve kao i do sada. Na opoziciji, koja se glođe između sebe ili pak unutar vlastitih stranaka, dok Dodik uredno ugrađuje još koju ciglu u svoj politički bastion.
U takvom odnosu snaga jasno je da opozicija u entitetu RS ne može iznaći neki novi politički narativ, koji bi doslovce izvukao građane na glasanje.
Šarolika je to ekipa u kojoj Dodik uvijek ima ponekog od svojih „spavača“, koga aktivira po potrebi. Dio je na političkim pozicijama koje su čak radikalnije i od samog Dodika, dok se drugi vrtio oko izbornog praga na jakoj antikorupcijskoj retrorici lidera i gegovima iz entitetskog parlamenta.
Prijevremeni izbori u entitetu RS pokazali su dvije stvari: Da SNSD nije više toliko dominantna opcija i da je čak u opadanju i da opozicija nije sposobna iskoristiti priliku.
Može se samo žaliti na izbornu krađu. Koliko osnovano – vrijeme će pokazati.
Ovo je bila dobra provjera za one „prave izbore“, koji slijede za godinu dana i uz „nove tehnologije“. Opozicija ima dovoljno vremena da se uozbilji, organizuje i pokaže da zna i može misliti zajednički i na neki novi način.
Dok se to ne desi… PIŠEM KARAN – ČITAM DODIK!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.