Tek što se počeo primjenjivati ovaj diskriminatorski zakon o zabrani pušenja u zatvorenim prostorima, iako nepušač, spadoh s nogu.
Znajući kako to mi Bosanci i Hercegovci provodimo zakone odlučih da prevarim one koji u njima traže rupe ko u švicarskom siru. Kako? Jednostavno.
Sklonih sa stola sve pepeljare u drugu kancelariju. No, ne lezi vraže.
Ko god uđe i ne pita da li je ovdje zakon na snazi pripali i…šta mi drugo preostaje nego trči po pepeljaru.
U kolektivu nadležni odlučili da za pušače odvoje posebnu prostoriju. Nazvali je “Pušiona”. Ko da mi odavno nismo popušili.
Doduše, nadležni, kao i do sada, ne mare za zakone. Naredili portiru da ne pušta Eko kontrolore i u šefovoj kancelariji puše li puše. Od dima ne vide šta rade.
Neki dan izbio pravi skandal kad su mužu jedne sekretarice rekli da je njegova supruga otišla kod šefa da popuši. Kažu ono što je skupo to i vrijedi.
Oni koji nasjedaju zakupljenim TV šopovima i naručuju stvari izrađene u “ograničenim količinama” vjerovatno imaju neograničnih primjedbi na kvalitet i cijenu, pogotovo kada u izlogu neke od prodavnica vide slične proizvode i skontaju da su im domišljati, umjesto viška kilograma, otanjili novčanike.
Kažu da je politika najveća kurva.
-Šta su onda političari, pita se jedna kona pred ekranom.
Dok ih stranci okrivljuju za korupciju oni se vesele. Pjevaju ko nikad. Iz kabineta se ori pjesma “Nisam lopov majke mi” ili neka druga kajda draga, a neki idu na “pjevanje” i do Haga.
Čujem da su i penzioneri formirali stranku. Kad ne mogu od penzija valjda će od politike bolje živjeti.
Možda njihovim stopama krenu i drugi pa formiraju stranku rudara, poljoprivrednika, nezaposlenih, socijalno ugroženih, prevarenih, radnika raznih struka, sindikata, švercera, profitera…pa ako ne uđu u Vladu biće kadrova za Vladu u sjeni.
U sjeni se greške manje vide a manje se i znoji od rada. Za filmska ostvarenja vrši se dodjela oskara. Predlažem da se dodjeljuju i oskari za izdržljivost, prazan džep, certifikat, rastezanje socijalne pomoći, nezaposlenost…
Svojevremeno su nas “ubijale” poruke o jedinstvenim računima potraživanja građana to jeste certifikatima. Ubjeđivali su nas kako oni neće biti samo u pisanoj formi.
Prije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, na računima građana, u bankama, računi su bivali i u konvertibilnoj formi pa su opet “isparili”.
Kad nestaju pare iz Centralne banke kako neće nestajati ljudi iz Centralnog zatvora.
U Bosnu su “teroiristi” ušli bez pasoša. Izaći iz nje bez pasoša ne mogu.
Došla neka čudna vremena. U nekim folk emisijama poznate estradne zvijezde pjesmom nas ubjeđuju kako im je tokom agresije na našu zemlju u dijaspori bilo teško. “Plakali” su za Bosnom. Kako bi tek plakali da su nosali kanistere vode na četrnaesti sprat.
Jedan se u dijaspori hvalio jednom od svojih hit pjesama kojm je iskazivao ljubav ka domovini. Nosila je naslov “Ko ne voli moju Bosnu nek ide iz nje.
Neke estradne zvijezde žale se na organizatore seoskih korida. A što se nebi žalili kad organizatori korida volovima daju veće honorare nego njima.
Visoki predstavnik Međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu svojevremeno je pokušavao ujediniti opoziciju kako bi skinuo one na vlasti. Nije znao da se u Bosni i Hercegovini više nema šta skidati.
Svi smo već poodavno goli i bosi.