Danas to šega.
Ja u vojsci bio artiljerac, prvi pomocnik nišandžije, na haubici 155 M2, ali mi veliki hendikep bio što sa svoga desnog lafeta i sa svojih 160 cm. visine nisam mogao dokučiti polugu kojom se topovska cijev izgoni iz svoga garažnog u borbeni položaj. Gledam Slavišu, krupan, širok, visok:
Pa kako si bolan ulazio u tenk ? To je bilo za mene.
Jedva, veli.
Ali kad sjedne, teško onom Mladicevom oklopnjaku na Igmanu.
Pohvalim se da ni ja nisam bio los. Kao nišandžija. U miru. 1971. Slovensko Bistrico, kasarna Pohorski bataljon.
Da, umalo ne zaboravih. U Zagrebu počeli nekakvi nemiri. Naše cijevi bile u tom pravcu okrenute.