Pa ni presuđenih ratnih zločinaca, čiji su najteži ratni zločini (uključujući i Genocid) dokazani na relevatnim međunarodnim sudištima ili su ih sami počinitelji, poput Biljane Plavšić sami prvo kao „priznali“, pa kasnije „povukli priznanje“.
Stvari su jasne za onoga ko to želi da zna i da vidi realnost. Zločin se očigledno isplati! Nikakve „katarze“ ili suočavanja sa istinom“ nije nikada niti bilo, bez obzira na ranija „priznanja“. Sve je to bila obična predstava za javnost i loše odigrana gluma.
Dokazani zločinci se slave kao „najveći heroji“ i niko se previše ne buni protiv toga. Čak ni međunarodne institucije, koje tek tu-i-tamo upute neku smušenu rečenicu osude ili navodnog „zgražanja“. A onda se fina prašina relativizacije slegne i sve ostane kako je bilo.
Žrtve i njihove porodice niko ništa ne pita. Žrtve su pod zemljom ili im se tijela još traže!?, dok stradale porodice mogu samo da se čude i pitaju: Zašto pravde nema?
Nema je jer je u BiH izdat princip međunarodnog prava, ali i zakona. I zato jer ovaj Vrli novi svijet baš briga šta se to događalo prije tridesetak godina… u tamo nekoj Bosni. Ako niste primijetili… ono što se nekada događalo u BiH… sada se događa na globalnom nivou.
Za nove nepravde i nekažnjene zločine.
Neće ti vjerovati
Misliće da izmišljaš
Tebe će to ljutiti
A onda ćeš shvatiti
Da je svijet nepravedan
I da ga nije briga
Za tvoje užne priče
I to će te
Osloboditi!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.