Nije moguće staviti branu tj. brešu. S toga u ekonomskim teorijama se izučavaju cijene i troškovi. Teorije cijena i Teorije troškova nam jasno kažu da cijena i trošak predstavljaju ekonomske kategorije. Primjer energenata je najbolji. Cijena električne energije mora rasti.
Plaćat će je ko može ili će biti subvencionirana. Isto je sa hranom. Cijena hrane će rasti. Plaćati će je ko može ili će biti subvencionirana odnosno donirana. Tako je i sa komunalnim uslugama. Cijena vode mora nekoliko puta rasti. Isto je sa javnim saobraćajem. I tako redom. Šta to pokazuje. Pokazuje da ćemo uskoro iz dohodovne ekonomije preći na tržišnu ekonomiju.
Logika stvari pokazuje da se birokratskim tj.administrativnim putem ne može pobijediti inflacija. Za sada to vlast radi sa zaduživanjem. To je druga riječ za poreze. Rast duga je ograničen rastom društvenog proizvoda. Teret duga plaćaju građani i to unaprijed. O svemu ovome vlast šuti. Šuti jer želi prikriti nemoć da se protiv ovog zla” izbori sistemskim mjerama ekonomske politike. Troškovna inflacija je ono što nam predstoji. Odbraniti će se samo oni pojedinci koji svoj dohodak uvećaju. Takvih pojedinaca u BiH je relativno malo. Svi oni sa malim platama i penzijama nemaju šansu.
Neće ih spasti bilo kakva formula ili administrativna mjera . Ključ rješenja je u državi. Država mora imati svoju strategiju. Dva ključna sektora su energetika i hrana. Za sada su ovi sektori devastirani tj.uništeni. Rješenje je u štednji i investicijama. Odgovor za ovo pitanje je u sferi finansijskog sektora. Finansiski sektir daje “gorivo ” za razvoj. Dug mora biti usmjeren u investicije.
Samo investicije u ključne sektore privrede daju rezultate. Za to postoji država. Država na svim nivoima vlasti mora naći rješenje. Nosioci vlasti moraju biti ekonomski i finansijski pismeni. Nepismena vlast ne može uspješno vladati. Nepismena vlast vodi u propast i siromaštvo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.