Kralj je bio poznat po raskošnom životu te je od Viséa zahtijevao da pokrene novi projekt ‘Le Mercure Galant’, u kojemu će glavna biti odjeća, odnosno informacije i crteži ko se kako obukao. Dobro je prisjetiti se da su tada muškarci vodili modnu priču, kitili se preko granica, naročito na dvoru, a žene su tek pratile priču, piše 24sata.hr.
Naime, žena tek u 19. stoljeću ulazi u centar ukrašavanja, do onda je ta čast pripala muškarcima. Danas kad se neki smiju muškarcima koji djeluju feminizirano, slobodno neka malo pogledaju u prošlost te se educiraju.
Početak modnog novinarstva bazirao se na crtežu osobe u određenoj odjeći, a oko nje je bio opis materijala i detalja te prigode gdje to nositi. ‘Le Mercure Galant’ krenuo je 1678. godine, kao prva publikacija koja se bavila samo modom. Magazin je 1714. preimenovan u ‘Mercure de France’.
Bilo je i bitno kako se šta nosi, jer visoko je društvo uvijek voljelo pravila ukrašavanja, protokole i načine apliciranja nečega. Pa je prvi modni magazin imao sve što jednoj dami i gospodinu treba. Osim toga, tu su bili spomenuti samo najskuplji materijali, stoga je sve skupa bilo namijenjeno isključivo za odabrane, pripadnike visokog staleža i one koji su živjeli na dvoru.
Bilo je to prvo veliko štivo za one koji su si mogli priuštiti svašta lijepoga te obilaziti balove. Naime, protokol odijevanja i modni oblici bili su shvaćeni jako ozbiljno, dolazak nekome u kuću ili na dvor zahtijevao je velike i ključne pripreme, a tako nešto danas možemo vidjeti u povijesnim serijama koje imaju fantastičnu kostimografiju.
Zato je modni magazin, dostupan svima koji to zaslužuju, olakšao praćenje trendova.
Sljedeću etapu odredio je ‘The Cabinet des Modes ou les Modes Nouvelles’, koji se pojavio 1785. godine te je izlazio redovito, uz obaveznu pretplatu. Distribuiran je diljem Francuske, ali i u inozemstvu.
Danas su nam ti historijski magazini važni jer putem njih otkrivamo i društvene aspekte, lifestyle, to su značajni kulturološki dokumenti.
‘Le Mercure Galant’ je osim toga sadržavao vrijedne informacije za one koji moraju raditi svu tu robu i mašne, detalje i slično.
Naime, svaka je porodica imala vlastite krojače koji su morali znati kako napraviti haljinu koja je sad u trendu. Iako se nisu izmjenjivali kao ovi danas, činjenica je da je svako malo netko želio nešto novo, neku promjenu, a krojači su to vidjeli upravo u prvom modnom magazinu.
Znala je tu biti i posebna sekcija o perikama, one su se nosile u doba baroka. Sve je bilo veliko, raskošno, silueta je maksimalno naglašena.
Ubrzo se diljem Europe pojavljuju slični projekti, valjalo je već onda pratiti modu iz Pariza. Naime, ‘Ladies Monthly Magazine’ i ‘Cabinet of Fashion’ sadržavali su savjete o haljinama, frizurama i detaljima.
Marketing postaje bitan, baš kao i kvaliteta sadržaja, stoga je ključna saradnja između dućana i prodajnih lokacija i magazina, odnosno ljudi koji ga vode. Sadržaj se referirao na savjete, kako bi ‘obični’ ljudi mogli što lakše pratiti tijek događaja u svijetu mode, prvenstveno na svjetskim dvorovima. Visoko društvo u to doba diktira sve stilove i način života.
U 19. stoljeću pojavljuju se robne kuće, odnosno prostori koji nude više stvari na jednom mjestu. Do onda su ljudi išli krojačima, gdje su naručivali odjeću po mjeri. Bon Marché je u Parizu otvoren 1852., a ubrzo su ga slijedili Printemps (1865.) i Samaritaine (1869.). Postojeće trgovine u Sjedinjenim Državama – Stewart u New Yorku, Wanamaker u Philadelphiji i Marshall Field u Chicagu – usvojile su taj format prodaje već desetak godina kasnije.
Upravo je ovaj novi format utjecao na promjenu u svijetu modnog novinarstva, rubrike postaju bogatije, a idealan uzor na tim stranicama su žene koje dokoličare te se imaju vremena spremati satima i presvlačiti za svaku dnevnu prigodu. Ženina je dužnost bila odijevati se za muškarca te odražavati društveni položaj obitelji kroz svoju odjeću, koju je, naravno, plaćao muškarac.
Na sceni je te godine bio značajan i pjesnik Oscar Wilde. Naime, bio je urednik londonskog magazina ‘The Ladies World’, no 1886. godine odlučio je magazinu promijeniti ime u ‘The Woman’s World’. To je zvučalo modernije, namijenjeno svim staležima. Smatrao je da bi sadržaj trebao biti edukativan i uključivati više dobrih priča.
S razvojem i promjenom u društvu, dolazi vrijeme za prvi modni magazin namijenjen ženama radničke klase – 1891. je pokrenut ‘Forget Me Not’.
Napredak tehnologije, tiskarstva i proizvodnje papira u 20. stoljeću utjecao je na popularizaciju magazina. Prelazi se sa crtanja, graviranja i litografije na fotografiju. Modni magazin postaje bogatiji, raskošan, utjecajan za sve generacije.
Veliku prekretnicu označio je izdavač Condé Montrose Nast, koji je 1909. godine kupio sedmične iz New Yorka pod nazivom Vogue, osnovan 1892. Uskoro ga je transformirao u mjesečnik, koji će postati najpoznatija i najutjecajnija modna publikacija u svijetu, piše 24sata.hr.