Život

Život kod roditelja i poslije tridesete: Zašto se mladi teže osamostaljuju?

Mladi na Balkanu do svoje 34. godine žive sa roditeljima. Oko 70% njih nema hrabrosti da se osamostali.

FOTO: PIXABAY
FOTO: PIXABAY

Prednjače Hrvatska, Crna Gora, Srbija. Finansije su glavni razlog’.

Da li je krivica za kasno osamostaljivanje isključivo na mladima? Koliko su za to odgovorni roditelji, a koliko naša tradicija i mentalitet? O tome su u emisiji N1 razgovarali sa demografom Aleksandrom Čavićem, Morgijanom Karić – Nezirović – psihoterapeutkinjom i etnologom Bogdanom Dražetom.

Psihoterapeutkinja Morgijana Karić – Nezirović kaže kako je važno razumijeti kontekst vremena u kojem živimo i socijalnu sigurnost u našoj zemlji.

“Važna je socijalna sigurnost,a nivo socijalne sigurnosti u našoj zemlji je nezadovoljavajući. Značajno je teže osamostaliti se”, navela je.

Etnolog Bogdan Dražeta kaže kako je osamostaljivanje mladih i napuštanje porodičnog doma uslovljeno tradicijom i kulturom podneblja u kojem živimo.

“Imali smo nekada princip zajedniče porodice i komune. Kultura i tradicija koje sprečavaju mlade da odu više nisu ključni faktor, jer su to sada finansijski faktori koji to koče. Ovdje su problem i stambeni krediti za mlade koji ne mogu dobiti kredite jer imaju slabije poslove”, kaže.

Demograf Aleksandar Čavić da je ključni razlog zbog kojeg mladi ostaju duže u roditeljskom domu upravo egzistencija i ekonomska situacija.

“Društveni i ekonomski status, nemogućnost zaposlenja, da se na kvalitetan način riješi stambeno pitanje. Ali postoje neke prepreke koji smo mi kroz naš rad uvidjeli. Mi imamo elemente koji su tradicionalno uslovljeni, a i neke elementi ko je smo naslijedili.”

“To je specifikum naše kulture, a to je brižnost i briga roditelja prema djeci. Definitivno je i to jedan od načina i gdje se rijetko kaže odrasloj djeci da je vrijeme da “pakuju kofere” već to indirektno pokažu”, kaže Karić – Nezirović.

Dražeta ističe da smo prošlosti imali slučajeve zajedničkih porodica. Modernizacijom društva i prelaska ljudi sa sela u gradove i viška stambenog prostora, mladi se sele u nove prostore. Ali te krize pojedinca, egistecijalni i finansijski, mladi indirektno onda dobijaju poruke roditelja da je solidarnost tu najvažnija i da budu jedni uz druge.

“Imamo rascjep tih tradicijskih normi i novog vremena”, naglasio je Dražeta.

“Kod nas imamo etažne objekte koji se prave za djecu”

Osim ekonomije i ekonomskog standarda, postoje i ti elementi koji su oslonjeni na tradiciju, kaže Čavić.

“Imamo etažne objekte kod nas koje se prave za potomke da se ima za djecu. U našoj kolektivnoj psihi imamo taj model da se već neko pobrinuo da imamo stambeni prostor koji nam je obezbijedio” dodaje Čavić.

Svi kažu da se država mora pobrinuti za socijalnu i ekonomsku sigurnost i da će maldi i prije tridesetih godina odlučiti na samostalne živote.