Upravo su nevladine ženske organizacije njegovale holistički i feministički pristup, te pokazale brigu za žene i djecu koja su pretrpjele takav vid nasilja, ali i druge traume.
Rečeno je to na regionalnoj konferenciji “Osnaživanje feminističkog pristupa transrodnoj traumi – perspektive žena koje su preživjele ratno seksualno nasilje” koje su danas u Sarajevu organizirali Medica Zenica i Vive Žene iz Bosne i Hercegovine, u partnerstvu s nevladinim organizacijama iz Srbije, Kosova i Njemačke.
Cilj konferencije je razmjena iskustva o naučenim lekcijama koje se mogu primjenjivati u prevenciji prijenosa traume na sljedeće generacije ili transgeneracijskom prijenosu trauma.
Direktorica “Medica” Zenica Sabiha Husić kazala je da su ženske organizacije pokazale i identifikovale određene izazove u modelima podrške kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, jer su prepoznale generacijski prijenos traume. Kroz naše tridesetogodišnje iskustvo, prepoznale smo različite modele podrške i zaštite ovim osjetljivim kategorijama. Ženske nevladine organizacije su radile sa žrtvama, ali su istovremeno insistirale i tražile od države Bosne i Hercegovine da preuzme određene odgovornosti – pojasnila je.
Smatra da ima određenih pomaka, posebno na području Federacije Bosne i Hercegovine gdje je usvojen zakon na osnovu kojeg se mogu ostvariti prava.
Ističe da nije zadovoljna procesom ostvarivanja prava i procedurama, jer još uvijek preživjele silovane žene doživljavaju ponovnu retraumatizaciju i stigmatizaciju kada pokušavaju ostvariti jedno od svojih prava u institucijama.
Problematizirala je i nedostatak postojanja jedinstvene baze podataka, već samo parcijalne podatke i statistike. U Federalnom ministarstvu imamo podatke da je više od hiljadu žena i muškaraca ostvarilo status civilne žrtve rata, dok međunarodne statistike govore da je više od 50 hiljada žena silovano. Ali u koju statistiku ulaze žene koje nikada nisu progovorile, koje su umrle ili koje su silovane prije nego što su ubijene – kazala je.
Direktorica “Vive Žene” Tuzla Jasna Zečević kazala je da će se na konferenciji čuti glas preživjelih, ali i da će sagledati šta je do sada urađeno. Naša poruka danas je šta ostavljamo mlađim generacijama. Da li je taj transgeneracijski prijenos zaista toliko jak da će nas dovesti do nekog novog rizika. Sva istraživanja pokazuju da će trauma izaći na površinu, iako se potisne. To može biti i neki oblik agresije – upozorila je.
Naglasila je da transgeneracijski prijenos trauma ne znači samo prijenos bola i patnje. Za taj prijenos na neki način možete naći utjehu, možete naći pomirenje. Ali ako se prenosi transgeneracijska agresija i mržnja, tu smo onda u problemu – istaknula je Zečević.
Osnivačica organizacije Medica mondiale iz Njemačke Monika Hauser, koja je prije 30 godina došla u BiH da pomogne tada traumatiziranim i silovanim ženama, kazala je da te žene i danas osjećaju mnogo stigmatizacije te da se suočavaju s poteškoćama. Potrebno je više psihosocijalne podrške tim ženama, kao i društveno prepoznavanje preživjelih osoba. Društvo ima puno veću odgovornost da podrži žene koje su u preživjele takve traume – istakla je.
Smatra bitnim prepoznavanje svega što rade ženske organizacije koje se godinama suočavaju s rezultatima muškog nasilja. Umjesto da imaju dovoljno sredstava za svoj rad, one sve djeluju bez dovoljno resursa. Pored toga, suočavaju se i sa prijetnjama i zastrašivanjem. Ponekad pomislim da bh. društvo uopće i ne zna šta sve duguje ženskim organizacijama u ovoj zemlji – kazala je.
Federalni ministar rada i socijalne Adnan Delić poručio je da su ženske organizacije u BiH najzaslužnije za mnogo toga, da jedine brinu o žrtvama nasilja i vode sigurne kuće koje BiH ne bi ni imala. Njihov doprinos je veliki i u kreiranju zakonskih okvira, pa su upravo žene zajedno sa Vladom FBiH učestvovale u donošenju Zakona o socijalnoj zaštiti FBiH sada već davne 2006. godine, koji je prvi zakon u BiH koji je prepoznao preživjele žrtve silovanje i seksualnog nasilja – zaključio je Delić.
