Vi ste uz Balaševića jedan od rijetkih koji su to gotovo u potpunosti izbjegli. Što mislite zašto vas je sve to zaobišlo?
-Ja sam operisan od nacionalizma. To je jedina stvar koju ne potenciram, a mi smo odrasli u multietničkoj sredini. Miješani brakovi i slično. Stvari koje sam oduvijek zanemarivao su nacija i politika, a čak i nakon raspada države sam se trudio biti izvan svih tih priča. I to ljudi danas cijene. Nikog nisam vrijeđao niti bio na ičijoj strani. Ostao sam taj autentični Sarajlija i Bosanac pa ljudi to danas gledaju malo uzvišeno jer nisam podlegao raznoraznim pritiscima.
Ali čak i oni koji nikada nisu igrali na tu kartu ponekad se nađu na udaru. Primjerice, svaki Bajagin koncert u Hrvatskoj dođe s onim neizbježnim prozivanjem za nastup u Kninu koji se nikada nije dogodio. Jeste li se ikad susretali s nacionalistima koji su vas zbog ovog ili onog prozivali?
-Da, ne znam kako to s Bajagom objasniti, ali naravno, svi smo se na ovaj ili onaj način susretali s tim. Ne, kao Bajaga, ali jesi, u početku je uvijek pitanja ko je Srbin, a ko Hrvat. Ako si negdje u Beogradu, odmah si četnik, u Zagrebu ustaša, u Sarajevu mudžahedin i tako.
-Međutim, nikad nisam popuštao pod nekim pritiscima i premda nisam imao ne znam kako velike pritiske vezano za neku opciju, ostao sam širok u tim nekim svojim stavovima. Tako sam i odgojen. Bio sam svoj čovjek i to sam zadržao do danas. Nikakva vjerska ili nacionalna različitost ne može utjecati na moje opredijeljene prema dobrom ili lošem čovjeku, ekao je Zdravko Čolić u razgovoru za index.hr.