Starije generacije u Njemačkoj, i ne samo Njemačkoj, pamte vremena kad se od prosječne plate mogao steći vlastiti krov nad glavom.
Mlađima te priče vjerojatno djeluju kao bajke jer s podivljalim cijenama nekretnina njihova jedina opcija često je da se zarobe u višedesetljetni stambeni kredit, s neizvjesnim izgledima da ga ikad otplate.
No to nije jedini razlog zbog kojeg starije generacije imaju u prosjeku osjetno više stambenog prostora na raspolaganju. Ulogu igra i to što se djeca odsele ili životni partner umre, pa onda penzionerka ili penzioner ostanu sami u velikom stanu ili kući.
Čak i ako žive kao podstanari, prelazak u manji stan im se često ne isplati. Jer stanari su u Njemačkoj zaštićeni posebno ako duže žive u istoj nekretnini.
Nije rijetkost tako da recimo u Berlinu stari stanari prostran salonski stan plaćaju svega par stotina eura mjesečno, dok susjedi, koji su se tek uselili u sličan stan, plaćaju i deset puta više.
Najtješnje je s djecom
Zbog svega toga ne čude podaci koje je ovih dana objavio njemački Savezni zavod za statistiku: domaćinstva u kojima „glava kuće“, osoba s glavnim prihodima, ima više od 65 godina u prosjeku raspolažu s čak 68.5 kvadratnih metara po osobi!
Ako stariji žive sami, onda još više, 83 kvadrata u prosjeku. Čak 27 posto tih starijih samaca ima preko sto kvadrata samo za sebe.
U starosnoj grupi od 45 do 64 godine, ljudi prosječno imaju 54.8 kvadrata na raspolaganju.
Očekivano, još manje imaju mlađi jer obično imaju i djecu u domaćinstvu. Tako ondje gdje glava kuće ima između 25 i 44 godine na svaku osobu u domaćinstvu otpada 44.7 kvadrata.
A ondje gdje je glava kuće neko mlađi od 25 godina (ti mahom nemaju još djecu ili su pak naslijedili nekretninu), ipak je malo više – 45.4 kvadrata.
Iako ovakva situacija ima svoje objašnjenje, situacija je apsurdna – mlade porodice kojima treba najviše prostora imaju najmanje. A stariji sugrađani, kojima realno toliki kvadrati ne trebaju, žive prostrano jer im se tako isplati.
“Stariji građani u šest od deset slučajeva žive u svojim stanovima duže od dva desetljeća”, kaže Danijel Zimmermann, stručnjak za stanovanje iz Zavoda za statistiku. A što se ranije neko uselio, to je manja cijena i veća kvadratura.
„Oni i posebno često žive sami, između ostalog zato ova grupa ima prosječno najviše stambene površine po glavi stanovnika“, dodaje Zimmermann.
Stanova nema, cijene eksplodiraju
Potraga za stanom, za kupovinu ili najam, u Njemačkoj u međuvremenu sliči na put kroz devet krugova pakla, posebno u urbanim centrima. Prema internetskoj stranici za nekretnine Immowelt, najskuplji prosječni kvadrat je u Münchenu (8587 eura), slijede Hamburg (6290), Frankfurt (5927), Berlin (5139) i Köln (4996).
Sličan je poredak i kod stanova za najam. U Münchenu stanarina je u prosjeku dvadeset eura po kvadratu, ne računajući režije. Na sve to, pravo je čudo ako čovjek u potrazi za stanom uopće bude izabran kad krene navala interesenata.
Nakon desetljeća zanemarene državne politike stanogradnje i političari priznaju da u zemlji vlada „stambeno izvanredno stanje”. Vlada kancelara Olafa Scholza stoga je najavila da će učiniti sve kako bi se godišnje gradilo barem 400.000 stanova u Njemačkoj.
No ovih dana stiže otrežnjavajuća vijest. Ne samo da se nije prišlo magičnoj brojci od 400.000, nego je broj novih stanova pao na 250.000 godišnje. I padat će dalje barem još dvije godine, kaže Tim-Oliver Müller, šef Udruge građevinske industrije.
„Razlog su povećanje cijene građevinskog materijala za dvadeset posto samo prošle godine, strašno povećanje kamata, ali i zahtjevi koje država postavlja pri gradnji zgrada Samo ovi zahtjevi često dovode do 30 posto viših cijena zgrada”, požalio se Müller u razgovoru za javni servis Deutschlandfunk
On pritom misli na standarde koji se traže kad je u pitanju energetska efikasnost zgrada, ili tonska izolacija stanova. „Ne mora svaki stan biti izoliran kao tonski studio”, rekao je Müller.
A da stari i mladi mijenjaju stanove?
Kako bilo, sve to nisu dobre vesti za mlade koji planiraju proširenje porodice. A ni za stotine hiljada ljudi koji se godišnje dosele u Njemačku, zemlju koja vapi za radnom snagom, ali izgleda da jednostavno nitko ne zna gdje će svi ti ljudi živjeti.
S obzirom na to da ima dosta starijih koji imaju više kvadrature nego što im je potrebno, opoziciona stranka Ljevica predlaže da se u stanarsko pravo uvede i „zamjena stanova” u kojima ljudi žive plaćajući stanarinu. To podržava i Udruga stanara.
U metropolama poput Berlina već postoje online platforme za zamjenu stanova – tako da niko ne bude na financijskom gubitku. No, prema nekim istraživanjima, to funkcionira samo uvjetno: stanari dva stana se zamjene tek na svakih pet stotina slučajeva u kojima se netko interesira ili raspituje za zamjenu.
Kao razlog se uzima i to što ljudima često ne odgovara drugi stan, iako im odgovara kvadratura, ili što stariji ne žele da mijenjati četvrt na koju su navikli. Kad starija osoba već ima prostran stan i nije prisiljen ga promijeniti, rastu mu kriteriji za prelazak u manji stan.
To su na gorak način iskusili u Potsdamu, gradu pored Berlina. Ondje su gradski oci, na insistiranje Ljevice, uspostavili gradski ured za posredovanje u zamjeni stanova. Za prve dvije godine rada, uspjeli su posredovati u svega dvije zamjene stanova.
Zato u Potsdamu planiraju zatvoriti taj ured krajem godine. Barem će tako grad uštedjeti sto hiljada eura godišnje. Pokazalo se gotovo niko ko ima veći stan ne želi zamjenu za manji.