Danas Martin vodi podcast ‘Kako umrijeti sretan’ (How To Die Happy) u kojemu dijeli priče i praktične savjete za dobar život i smirenije umiranje. Njegove su riječi nadahnule mnoge ljude i pomogle im da više ne lutaju besciljno i prazno ovim svijetom.
Posebno ga se, kaže, dojmila knjiga koju je napisala dr. med. Elizabeth Kübler-Ross, a zove se ‘O smrti i umiranju – šta umirući moraju naučiti ljekaree, medicinske sestre, sveštenike i vlastitu porodicu (On Death and Dying – what the dying have to teach doctors, nurses, clergy, and their own family). U njoj je opisala za čime ljudi na samrti znaju najviše žaliti, piše 24sata.hr.
Žale zbog neuspjeha, propuštenih prilika i nemogućnosti pružiti više onima koje ostavljaju iza sebe. Knjiga sadrži isječke iz mnogih razgovora s neizlječivo bolesnim pojedincima i dobar je vodič za ljude koji rade s onima koji su blizu smrti. U posljednjoj prijelaznoj fazi ljudi često žale za životima koje nisu živjeli – rekao je Martin.
Istražujući i proučavajući razne materijale, iskustva, knjige, pretražujući internet… Martin je napravio popis onoga za čime ljudi najviše žale kad se suoče sa smrću.
-Volio bih da sam se bolje brinuo za svoje tijelo.
-Volio bih da sam se usudio živjeti iskrenije.
-Volio bih da sam imao hrabrosti izraziti osjećaje.
-Trebao sam više puta reći ‘Volim te’.
-Volio bih da sam se oslobodio ljutnje.
-Volio bih da sam manje radio i odvojio više vremena za porodicu.
-Volio bih da sam ostao u kontaktu s prijateljima.
-Volio bih da sam bio bolja osoba.
-Volio bih da sam puno prije shvatio da je sreća stvar izbora.
-Volio bih da sam slijedio svoje snove.
– Iako sam pronašao malo istraživanja o žaljenju na smrtnoj postelji, naišao sam na američki rad iz 2005. godine pod naslovom ‘Šta najviše žalimo… i zašto’ ( What We Regret Most… and Why) autora Neala J. Roesea i Amy Summerville. Radi se o istraživanju koje je, između ostalog, zahtijevalo od sudionika da preispitaju svoje živote i razmotre koja bi tri aspekta promijenili kad bi mogli resetovati sat i krenuti ispočetka – pojašnjava Martin.
Zanimljivo je da su studije pokazale korelaciju između starije dobi, manjeg broja mogućnosti i postupnog smanjenja žaljenja. Kako su životne prilike starijih osoba nestajale, tako su nestajala i njihova najbolnija žaljenja. Možda je to značilo da su jednostavno odustali, osjećajući kako nema smisla žaliti za nečim što više nemate snage promijeniti – dodao je.
Istraživanje je rezultiralo postotkom žaljenja u određenim kategorijama života, no valja napomenuti kako se ovdje ne radi o onome za čime ljudi žale na smrtnoj postelji, već općenito tokom života. Najviše žale što nisu napravili (ili jesu) nešto vezano za obrazovanje, a najmanje u kategoriji zajednice.
-Obrazovanje 32%
-Karijera 22%
-Romantika 15%
-Roditeljstvo 10%
-Karakter 5,47%
-Slobodno vrijeme 2,55%
-Finansije 2,52%
-Porodica 2,25%
-Zdravlje 1,47%
-Prijatelji 1,44%
-Duhovnost 1,33%
-Zajednica 0,95%
– Pretpostavljam da te kategorije mijenjaju u trenutku kada se čovjek suoči licem u lice sa smrću. U tom trenutku čovjeku je sigurno manje stalo do obrazovanja i uspješne karijere i onoga što je stekao ili nije stekao. Kada dođemo do neizbježnih trenutaka prije smrti, mislim da više razmišljamo o istinskoj ljepoti života, ljubavi, iskustvima, porodici, prijateljima i življenja u miru, bez mržnje, zavisti ili ogorčenosti jednih prema drugima – smatra Martin.
Pozivam vas da uzmete olovku i papir pa provedete nekoliko minuta zamišljajući o tome za čime biste najviše žalili da vam je preostalo još pet minuta života – kazao je i pojasnio kako je to dobar test, jer tako vrlo lako možete shvatiti što radite pogrešno u životu dok još imate vremena krenuti nekim boljim i sretnijim putem.